Nadomak tragedije u Tucsonu

Iako je Divlji Zapad odavno tek dio filmske stvarnosti, na ulicama Arizone se opet puca.

Sinoć je mladić Jared Lee Loughner u Tucsonu pucao na senatoricu Gabrielle Giffords. Užasni događaj s pravom je potresao svijet. Kako sam igrom slučaja upravo u glavnom gradu Arizone, razmišljam što bih vam mogla dati više od činjenica i slika koje ste već dobili u vijestima. I zaključujem: pogled običnog čovjeka iz neposrednog susjedstva. 

Odmah ujutro izlazim u Downtown vidjeti što ljudi čine, govore i misle. Kao da nismo na samo dvjestotinjak kilometara od žarišta glavne svjetske vijesti - joggiraju, sjede na suncu s prijateljima, čekaju zajutrak u omiljenom restoranu. Ne znam što sam očekivala, ali ne baš nedjelju nalik svakoj drugoj.

Prisluškujem razgovore. Ništa o pucnjavi. Pitam boje li se budućnosti. Dobivam uglavnom zbunjene poglede i općenite odgovore. Zapravo, prošlog tjedna Phoenix je potresla pucnjava u shopping-mallu u obližnjem Chandleru. Sličnost motiva je zapanjujuća: nekom je nešto puklo u glavi, pa je počeo pucati. I opet na mitskom mjestu okupljanja suvremenog američkog društva – trgovačkom centru. Zastrašujuće.
 
U podne uključim televizor. Prolazim sve lokalne stanice. Također neobično zatišje: nogomet, crtići, plaćeni programi, vježbanje, savjeti za brže i bolje stjecanje novca. Samo C-SPAN reprizira jutarnju panel-diskusiju o uzrocima i posljedicama tragedije u Tucsonu.

Razvoj događaja sustavno prate javni radio NPR i CNN. Oko 2 sata popodne potvrđuju: 6 mrtvih i 14 ranjenih. Opet će se čuti i čitati dosta pitanja o zakonskom pravu američkih građana na posjedovanje oružja za samoobranu. O uvjetima života koji nekoga dovedu dotle da puca u drugo ljudsko biće. Ali stvarnost očito traži brže odgovore.

Za KPNX TV ovo je jedan od najtežih profesionalnih izazova. Samo ih tri dana dijele od povijesnog službenog početka emitiranja programa zajedno s novinama Arizona Republic i online glasilom azcentral.com. Cijeli se grad već tjednima priprema za slavlje oko prvog studija staklenih zidova u gradu. Što ako predviđeni dan općeg veselja bude proglašen danom žalosti?

Opet slušam ljude i bilježim rečenice. Kako pored tolikih sigurnosnih mjera pištolj može proći neopaženo? Te se stvari ne smiju događati u Americi. Zar smo dočekali da strahujemo za svoju djecu čim izađu na ulicu? Možda su i zato ulice danas gotovo prazne. Mir zapravo miriše na strah.

Čovjek ima čudan i tvrdoglav misaoni sklop koji ga uvijek tjera na nerealni zaključak da se gadne stvari događaju negdje drugdje. Dok mu naoružani čovjek ne zakuca na vrata. Ili ne zapuca u susjedstvu. 

Ocijeni članak