Napredak?

Gledam neki dan izvještaje iz Kaira gdje je održano svečano potpisivanje sporazuma o ujedinjenju između dviju glavnih palestinskih frakcija: Fatha i Hamasa. Donedavno oštri protivnici, dogovorili su se da se dalje može i mora zajedno. Na papiru je time okončano četverogodišnje razilaženje, gotovo neprijateljstvo, osporavanje o pravovjernosti u ostvarivanju cilja. Kako je Kairo i dalje dovoljno neutralan teritorij i istodobno u arapskome svijetu utjecajan, predsjednik palestinske uprave Mahmuod Abbas i vođa Hamasa Khaled Meshaala našli su se upravo u Egiptu, oči u oči. Prvi put od 2007. kada je Fatah najuren iz Gaze nakon izborne pobjede Hamasa.

Što ih je navelo na sporazum? Ideja da je blizu cilj, a da bio ga se međusobnim napadima i osporavanjima dovelo u pitanje. Naime, na jesenskom zasjedanju UN-a, to je dobro znana Opća skupština gdje se okupe svi i svatko, sve zemlje redom, Palestinci namjeravaju do tada izlobirati donošenje rezolucije kojom će se proglasiti palestinska država!

Za tu i takvu državu trebaju postojati neka osnovna jamstva, a to je jedinstvo samih Palestinaca da to žele, odnosno da ne postoji zasebno Gaza s Hamasom i Zapadna obala s Fatahom. I onako svedena na minimum, ne treba buduću državu još smanjivati. Dakle, ne ljubav za bližnje, već interes koji je u ovom trenutku nadvladao osporavanja i čarke ljutih protivnika. Ono što cijelu situaciju, a time i sporazum, u startu dovodi u pitanje je ne prikrivanje pozicija, koje se nisu izmijenile, ali i s njima je došlo do dogovora. Najvažnije je da Hamas i dalje ostaje čvrsto, barem se tako sada čini, na nepriznavanju Izraela. Fatah priznaje Izrael, s njim pregovara već dosta dugo ne zbog nepopustljivosti izraelske vlade da odustane od gradnje novih židovskih naselja na području koje jest palestinsko i bit će dio buduće države.

To izraelsko grickanje teritorija nisu dobro dočekali ni saveznici, ali... Nisu bili spremni barem ne glavni, SAD, potegnuti poteze koji bi izraelskog premijera Benjamina Netanyahua uvjerili da mora popustiti jer vrijeme za pregovore je jedino što mu preostaje. Vojna rješenja za sve ove silne godine i moćna vojska nisu donijele ni sigurnost ni stabilnost, a još manje trajno rješenje.

I dok se u odnosima Izraelaca i Palestinaca stalno išlo korak naprijed - dva ili pet natrag, ostatak arapskoga svijeta počeo se gibati do prije koji mjesec neslućenom brzinom! Tzv. arapsko proljeće postalo je čuđenje u svijetu. U hodu dolazi do pregrupiranja i zauzimanja novih pozicija. Ima tu svega, nezamislivih saveza, ali i stranih vojnih intervencija na arapsku zemlju, Libiju, koju je podržala Arapska liga. Nije dugo trajalo, ali početak je bio važan znak!

Dakle, u takvome okruženju u kojem se ne zna kako će se završiti ovo najnovije utvrđivanje arapske budućnosti, Palestinci su shvatili da je: sad ili nikad! Pravo vrijeme da se silovitije krene sa zahtjevom za vlastitom državom, napokon!

Kako nije dovoljan samo dogovor palestinskih frakcija Mahmoud Abbas ovaj tjedan kreće na put ispitivanja terena i uvjeravanja članica Vijeća sigurnosti da prihvate i potvrde palestinsku državu. London i Pariz su među prvima na popisu za razgovore.

A Izrael? Izraelska vlada je u arapskim promjenama pokušala zadržati položaj promatrača, čekati i vidjeti! Ali kada se najavljuje i mogućnost unilateralnog proglašenja države Palestine, pred kongresnike s kojima židovski lobby ima trajno dobre odnose.

Izazov je prevelik i treba iskoristiti svaku, pa i najmanju mogućnost. Naše postojanje ovisi o tome da budemo mudri u ovome trenutku, podsjećaju premijera vlastiti mediji, jer gotovo kao i svi drugi ostali smo iznenađeni razvojem i brzinom događaja.

Nije samo arapsko proljeće ubrzalo reakciju Jeruzalema, učinio je to istodobno snažni palestinski pritisak da UN prizna njihovu državnost: s mirovnim sporazumom s Izraelom ili bez njega! Benjamin Netanyahu stoga mora brzo pronaći pravi odgovor, potez kojim se može parirati protivniku. Tko je, suočen s povijesnom odlukom, na taj način spreman odigrati svoju ulogu?

Ocijeni članak