Zid

Sutra će se u Berlinu posebnom ceremonijom obilježiti za Njemačku i svijet važna obljetnia: 50 godina od podizanja Berlinskoga zida. Fizičke podjele Njemačke na dva dijela! Zid kada je dovršen, više puta je nadograđivan, bio je dug 160 kilometara. Pomno nadziran, zauvijek je trebao "sačuvati" vladajuću ideologiju, mir istočnih Njemaca.Već samo spominjanje Zida imalo je zastrašujući učinak i tako punih 28 godina. Simbol Hladnoga rata,to "svjetsko čudo" srušen je 1989 označivši time kraj komunističke vladavine u istočnoj Europi.

Gotovo tri desetljeća zid je razdirao obitelji, prijatelje, susjede. Svatko je bio sumnjiv, svatko je mogao biti priveden, bez suda osuđen, ubijen! Neprijateljem naroda imenovani su oni koji su pokušali ilegalno prijeći betonsko, čeličnu barijeru a za neprijatelje nije bilo milosti, ni za njihove obitelji. Legalno preko kontrolnih točaka na Zapad su mogli samo provjereni kadrovi, partijski dužnosnici.

Crna statistika podsjeća da je u razdoblju od 13.kolovoza 1961. do 9.studenog 1989.ubijeno 139 ljudi na Zidu ili neposrednoj blizini same granice između dviju Njemačkih država. Posljednja žrtva bio je Chris Gueffroy, ubijen samo nekoliko mjeseci prije pada Zida. U pitanju je bila kobna pogreška, ironija sudbine! Chris,20-godišnji konobar čuo je od poznanika da je povučena naredba za paljbu na bjegunce. Čekalo ga je odsluženje vojnog roka i Chris je 5.veljače 1989. s prijateljem krenuo na Zid.

Pokušaj da se popnu aktivirao je alarm, pucnjava, svjedoci sa zapadne strane tvrde na deseci hitaca! Chris Gueffry umire nakon par minuta, njegov prijatelj preživljava i završava u zatvoru.

Sve se pokušalo kako bi se ta smrt prikrila.Ministar državne sigurnosti Erich Mielke na jednom mjestu obavještava Ericha Honekera uz ostalo da je:"zakonska obveza obavještavanja članova obitelji svedena je na minimum". Obitelj je za smrt saznala nakon dva dana!

Nekoliko mjeseci kasnije otvorena je Njemačko-Nejemačka granica, DDR se raspao.Na mjestu gdje je mladić ubijen danas se nalazi staza za pješake i bicikliste. Dio je to parka u kojem je i spomenik na zadnju žrtvu zida.

Iako je prošlo 50 godina od gradnje zida i razdvajanja Njemaca na zapadne i istočne, dijeleći Berlin na dva djela neki i dan danas ne mogu zaboraviti užase toga doba. Ožiljci koje je ostavila prošlost nisu lako izlječivi. Lječnic to nazivaju "Mauerkrankheit" - bolest Zida, sindrom istočnih Njemaca. To se posebno odnosi na stanovnike malog mjesta Klein-Glienicke koji su s podignutim zidom postali istočno njemački otok u Zapadnoj Njemačkoj! Bili su okruženi žičanim zidom, osim ulazno izlaznog puta. Cijelo selo bilo je zapravo: zatvor. Sa svih strana, kuda god išli, vidio se Zid. Kada je napokon nestao on je i dalje ostao u tim ljudima, strah od otvorenog prostora i mnoštva.

Istočno njemački vođa Walter Ulbricht, 1961. je naredio gradnju zida, objasnivši to nužnim kako bi se zaustavio prodor fašističkog zapada. Bi je to za njega pravi Anti-fašistički zaštitni bedem! Ulbricht nije mogao staviti na papir stvarnu namjenu : zaustaviti i onemogućiti istočne Njemce da odu.

Kada je srušen Berlinski zid, mnogi su se zaklinjali: nikad više! 22 godine poslije jesu li nestali... ne samo da nisu nestali već su sagrađeni i novi. Popis nije malen: na zapadnoj obali Izrael se zidom štiti od palestinskih napada, u Sjevernoj Irskoj kako ne bi dolazilo do borbi, razdvajaju ponegdje katolike od protestanata, saudijska Arabija svoje bogatstvo dokazuje i najskupljim i tehnološki najsuvremenijim bedemom vrijednim 300milijuna dolara, u Cetuai i Melilli, španjolskoj enklavi na sjeveru Afrike, stanovnici žive iza ograde koja priječi ilegalne migrante od ulaska u Europu, Cipar je kao podijeljeni otok stigao u EU, slijede Pakistan-Iran, SAD-Mexico, Indija-Pakistan, Botswana-Zimbabwe, Zapadna Sahara i naravno Korejska granica. Demilitarizirana zona između Sjeverne i Južne Korejeostaje i dalje simbolom Hladnoga rata na poluotoku, bez i najmanje naznake kada bi se Korejci napokon mogli slobodno kretati!

Svijet se u posljednjih 50 godina jako promjenio, napredovali smo u mnogo čemu, postali povezaniji ali... još mnogo toga, previše, ostaje za neka druga vremena. Univerzalna ljudska prava i dalje su neostvaren san milijun ljudi ma što tamo u povlji UN-a pisalo. Obljetnicu redovito bilježimo!

Ocijeni članak