Cangzhou u bojama

Treće i posljednje mjesto Kung fu putovanja Kinom 2011 prije povratka u Peking. Tempo je žestok, a jezična barijera visoka. Ne znam što bismo bez izvrsnog hrvatskog jezika kolege Yin Mua tj. Dragana, nekad studenta Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Moj video-kompanjon Ivica Grudiček ne skida kameru s ramena po cijeli dan, a navečer sređuje sliku i nastoji poslati u domovinu koliko ovdašnji Internet dopušta. Dotle ja pišem dnevnike za hrvatsku redakciju Kineskog Radija Internacional i sve ostalo potrebno za HTV i javljanja za oba radija. Spavamo malo, ali zato vidimo mnogo.

Cangzhou me se od prvog trena dojmio šarenilom. Cvijeće u Botaničkom parku Ming Ren, posvećenom velikanima u povijesti grada. Stol pun svježeg povrća na farmi zdrave hrane u selu Sema. Svilena odijela vježbača svih uzrasta – crvena, žuta i plava momačka, bijela i ružičasta djevojačka vezena srebrom i biserima, te ljubičasta, zelena i crna na starim učiteljima.

Na  glavnom gradskom trgu je najveći metalni spomenik na svijetu - lav s lotosom na leđima, kojeg prati legenda: u doba velikih kiša, seljacima se kao spas na obzorju ukazao plameni lav s lotosovim cvijetom umjesto sedla, na kojemu sjedi Bodhisatva u ženskom obličju.

Krivudajući autobusom kroz pokrajinu Henan naša se grupa stranih novinara, predvođena kolegama s Kineskog radija Internacional, nagledala vrhunskih demonstracija najraznovrsnijih stilovai naslušala objašnjenja o njihovim bitnim razlikama, teško vidljivima zapadnjačkom neukom oku. Primjerice, učenici majstora Li Liua izvrsno rukuju mačevima, kopljima i helabardama. Ba Ji Quan međunarodni centar njeguje stilizirane borbe parova s elementima boksa. Lokalna pak pučka škola uspjela je napuniti igralište djecom koja u nepogrešivom skladu izvode sve pokreta taichia… 

I napokon, Peking - tri mlade europske zvijezde - najbolji majstori kung fua izvan Kine po glasovima domaćih stručnjaka za taj sport i sudionika interaktivne akcije koja je trajala cijelo ljeto - dobile su priliku sudjelovati u programu sastavljenu od točaka najboljih kineskih majstora. 

Pri kraju ovoga puta u središte Kine, mislim kako je moja mala osobna sreća što mi se više uopće ne čini nemogućim prepoznati osnovne stilove kung fua: Angelica radi nanquan, Miša shaolin, a Tomaš wudang. Ti su pojmovi prije samo dva tjedna za mene bili jednako nedokučivi kao bilo koje druge čarobne riječi. 

A njih troje imaju razloga za pravu veliku sreću. Rijetka je čast predstaviti stečeno znanje širokom gledateljstvu, zajedno s vlastitim uzorima. No ovaj spoj cjeloživotnog razvoja tijela i duha podrazumijeva da je i najviši učitelj pristupačan i jednostavan - takav je kung fu.

Ocijeni članak