Hoće, neće, tko zna?

Gdje su ona divna vremena kada su se najmoćnije zemlje svijeta okupljale na sastancima na vrhu, manje više ugodno ćaskale, donijele zatim zajednički dokument o pomoći siromašnima i daljnjem unaprjeđivanju gospodarstva, te se s do viđenja mirno razišle kućama!

Ovogodišnji sastanak G20 u Cannesu sve je prije samo ne ugodno ćaskanje. Za stolom se više nije znalo tko kome i koliko vjeruje, tko će izvući kraći kraj i, na kraju, kako to što se trebalo dogovoriti, a nije objasniti onima koji su ih izabrali, vlastitom narodu.

Kriza jest ključna riječ, ne bilo kakva, već s predznakom katastrofalna. Grčka je u njezinom središtu, Italija da joj se pridruži, a Madrid im gleda preko ramena. Za EU nikada kao sada prijetnja vlastitom postojanju!
Dužan kao Grčka, u Cannesu na sastanku G20 nije pošalica već dramatična činjenica s kojom su se svi morali suočiti, sve ostalo stavljeno je u drugi plan. Pitanje je i više nego jasno: tko će pomoći da se sustav ne raspadne? Koja će to biti strategija i tko će biti jamci? Mogu li Grci sami ili...

Mnogima je smrklo, prije svega Njemcima i Francuzima koji su pristali otpisati milijarde dugova i dati nove za pomoć, kada je grčki premijer Papandreu, umjesto hvala, objavio da se ide na referendum o EU pomoći! Je li se netko pogubio u prijevodu? Je li igranje živcima izbjeglo kontroli, namjerava li premijer pokušati ono što ni u Staroj Grčkoj nije bila praksa, da ulica odlučuje o onome što treba odlučiti vlast. Nisu li za to i izabrani?

Kada je histerija dostigla vrhunac, premjer nije rekao da se šalio već da odustaje od referenduma!!!! Najavio je da daje ostavku!

Vijest je strelovito obišla svijet, burze su se potresle po tko zna koji put i... E, premijer nije dao ostavku, a referendum? Navodno ta odluka važi, referenduma neće biti, a o premijeru i njegovoj vladi presudit će večeras grčki parlament. Ostaju li ili odlaze!

S kime se premijer konzultirao za referendumski potez, je li tražio bilo čije mišljenje, kako su ostale stranke reagirale, razmišlja li se o vladi nacionalnog jedinstva? O čemu se uopće razmišlja? Kada parlament donese odluku, valjda će biti jasnije.

Druga zemlja koja se bori održati na površini je Italija, premijer Silvio Berlusconi najavio je poduzimanje nužnih mjera za stabilizaciju stanja, te u vezi s tim zatražio nadzor MMF!

U Cannesu nisu uspijeli pokušaji uvjeriti Kineze da oni daju novac, financiraju projekt koji je samim projektantima pun neizvjesnosti. Ako išta, Kina je i te kako oprezna uvlačiti se dublje i angažirati se u europske probleme. Peking ne želi da ga drže "bogatom budalom" stvari su jasne! China daily tvrdi, a novine su glasilo vlasti, ne trebamo se previše angažirati u europsku dužničku krizu. Izgledi da povratimo naš novac su minimalni, to je opasna igra. Također se sumnja da prezaduženi zapad želi navesti Kinu da se razbacuje svojim teško stečenim novcem, a u teoriji zavjere dodaje se da se želi oslabiti Peking i zaustaviti njihov rast!

Naravno, u trgovini, ako do nje ipak dođe, Peking će sigurno imati svoje zahtjeve. Na primjer: ukidanje restrikcija na visoku tehnologiju za Kinu, ukidanje EU embarga na oužje koji je na snazi od masakra na Tiananmenu...

Opasna su vremena nastupila u globalnoj ekonomiji. Hoće li to EU navesti na jačanje središnje vlade? Do bilo kojeg dogovora kriza će i dalje jačati, a troškovi rasti!

Ocijeni članak