Vjeran Piršić o incidentu u Raškom zaljevu: Dobri i loši ishodi ovise isključivo o ljudskom faktoru

Proširena je istraga o ekološkom incidentu koji se dogodio u Raškom zaljevu 22. lipnja, kada je iz teretnog broda koji plovi pod libanonskom zastavom isteklo gorivo. Onečišćenje je nastalo tijekom ukrcaja goriva na brod. S obzirom na to da se promjene prouzročene onečišćenjem ne mogu na dulje vrijeme otkloniti, riječ je o teškom kaznenom djelu protiv okoliša.

Čišćenje Trgeta i okolice još traje. O tome je li moguće potpuno ukloniti onečišćenje i kakve će posljedice biti za okoliš, biljne i životinjske vrste te gospodarstvo toga kraja, za HRT je govorio Vjeran Piršić, predsjednik Savjeta udruge Eko Kvarner. Njegov komentar donosimo u cijelosti:

Treba shvatiti da se prilikom mnogih onečišćenja naftom dogodila veća šteta za ekosustav od čišćenja nego od samog onečišćenja.

Konkretno, kada se dogodila nesreće tankera Exxon Valdez na Pacifiku, koji je u more nedaleko od obala Aljaske, u Tjesnacu princa Williama, ispustio oko 42 milijuna litara sirove nafte, što je stvorilo dotad najrazorniju naftnu mrlju, službena procjena je da je šteta od onečišćenja bila 3 milijarde dolara, a od čišćenja 7 milijardi. Stručnjaci tvrde da bi se nafta s vremenom ionako razgradila, a čišćenjem su u more i tlo unesene tone kemikalija i deterdženata. Dvadesetak godina nakon izlijevanja tim sa sveučilišta u Sjevernoj Karolini otkrio je da su učinci bili dugotrajniji nego što se očekivalo. Procjena je da bi oporavak mogao potrajati i do trideset godina.

Relativno lako je moguće ukloniti onečišćenje ako imate pješčanu obalu kao što je obala Biskajskog zaljeva, koja je onečišćena tijekom havarije tankera Prestige. Naime, ondje su uglavnom volonteri pokupili pijesak koji je bio natopljen naftom i tijekom vremena more će rekonstruirati taj žal. Kod nas, pa tako i u Raškom zaljevu, imamo kamenu obalu i uklanjanje onečišćenja podrazumijeva čišćenje 'kamen po kamen'. To znači da je proces daleko duži i mora biti odrađen mnogo temeljitije, gotovo četkicama za zube, jer je naš kamen živ, u njemu npr. žive prstaci. I tu je početak kompleksnosti.

Pitanje je kojim se kemijskim sredstvima čisti Raški zaljev jer je iz izjava odgovornih jasno da su oni pokušali s blažim biorazgradivim sredstvima koja se nisu pokazala dovoljno efikasnima te se pristupilo korištenju agresivnijih kemijskih sredstava.

Ono što mi zapravo ne znamo koja se kemijska sredstva koriste, kojim intenzitetom, u kojim koncentracijama i je li to uopće prihvatljivo za okoliš. Je li proces čišćenja napravljen tako da umjesto da smanji, poveća štetu, kao u slučaju havarije taknera Exon Valdez?

Poanta je u tome da ne postoje dobro osmišljeni i promišljeni protokoli za čišćenje obale ovisno o vrsti obale i o zagađenju. U praksi se to uvijek svodi na preintenzivno čišćenje koje multiplicira štetu za okoliš.

Ono što možemo pretpostaviti je da će najveća šteta biti u školjkarstvu jer se u tom području već dulje uspješno uzgajaju dagnje. Čak i da nije došlo do kontaminacije mesa školjki naftom, tržni mehanizmi, odnosno strah kupaca, vjerojatno će nanijeti nepovratnu štetu lokalnim uzgajivačima.

Za ostale vrste teško je prognozirati razmjere štete jer, koliko znam, ne postoje izračunati modeli ponašanja vrsta u slučaju takvog incidenta, odnosno mi ne znamo jesu li ribe na vrijeme otplivale u nezagađeni akvatorij.

Zbog čega se to dogodilo? Ovdje je očit ljudski nemar. Lokalni stanovnici već desetljećima upozoravaju na preniske ekološke standarde i na preniske standarde zaštite od incidenata u toj ispostavi Luke Rijeka za utovar i istovar žive stoke. U ovom konkretnom slučaju nitko nije pazio kada je libanonski brod po noći ukrcavao gorivo, niti je brod bio preventivno ograđen zaštitnim branama, kao što se to radi na terminalu JANAF-a u Omišlju svaki put kada tanker iskrcava naftu. Posada tankera je zaspala i nafta se izlila po moru. I sada imamo ekološku katastrofu u Raškom zaljevu.

I za kraj - ako nismo u stanju spriječiti tako male i tako jednostavne ekološke incidente, što bi se tek dogodili da se veliki tanker, npr. na putu u Trst, prepolovio nasred Jadrana. Iako nas nadležni uvjeravaju da je sve spremno za slučaj incidenta, koji se, usprkos teoriji vjerojatnosti, srećom još nikada nije dogodio, manji incidenti poput ovoga i onog kada je turski brod gotovo potonuo pokraj Visa, govore nam da dobri i loši ishodi ovise isključivo o ljudskom faktoru, a reakcija nadležnih službi katkad izgleda kao reakcija vatrogasaca u poznatoj seriji "Malo misto".

Iz Luke Rijeka za sada nema odgovora na naš upit da komentiraju iznesene tvrdnje.

Možda je zanimljivo spomenuti da je Dino Kozlevac, načelnik Stožera civilne zaštite, izjavio kako je pojačan intenzitet saniranja štete. Svaki dan pronalazimo nove tehnike ispiranja, pranja i čišćenja, kazao je i dodao da onečišćenje brodice vatrogasci čiste jestivim uljem.