Živi zakopani

Ako postoji noćna mora svakog iole normalnog čovjeka, onda je to biti zakopan duboko pod zemljom i još k tome živ! Ta fobija teško da se može bilo kakvom terapijom izliječiti, nema toga psihijatra koji vas može uvjeriti da je to "eto normalno u životu prepunom i onako kojekakvih iznenađenja", a neugodna su mahom odavno postala svakodnevicom. Jedini koji bi trebali biti neosjetljivi na taj strah, super ljudi su dokazano rudari! Čvrsta, posebna vrsta ljudi kojoj je zajedničko: bijedna plaća, ma gdje na kugli zemaljskoj radili, te uvjeti jednako mizerni ma o kojoj se zemlji govorilo. Naime, nesreće pokazuju da je više-manje isto bez obrira u koje rudarsko okno zavirili. Isticanje mjera sigurnosti ili gotovo nebriga za takvo što, ono je o čemu se govori kada se nesreće dogode.

Primjer zatrpanih čileanskih rudara samo potvrđuje pravilo! 33 ljudi zakopano je na 700 metara dubine... Zakopani su od 5. kolovoza i ne zna se točno kada će i tko će od njih ugledati danje svjetlo! Temperatura u tome dijelu rova je između 32 i 34 Celzijeva stupnja.

Prognoze su mračne, kao i zatrpan hodnik rudnik, a kreću se od 3 do 4 mjeseca do mogućeg pokušaja izvlačenja ljudi. Trebalo je gotovo mjesec dana dok se ta užasna istina predočila zatrpanima!!!

Kako ne bi izgubili nadu i kako bi ostali u kondiciji da mogu biti podvrgnuti operaciji izvlačenja, kroz postavljene cijevi spušta se voda, nešto što ih kao hrana treba održavati na životu, vježbe za održavanje fizičke i duhovne ravnoteže... te razmjena pisama ali i videa. Simulacija normalnog života! Emocije onih pod zemljom i njihovih obitelji nad zemljom teško da se mogu opisati. Mediji bilježe poruke rudara, ohrabrenja onima koji ih na ulazu u okno čekaju!

U zemljama koje su se jedva odljepile od siromaštva te pokušavaju uhvatiti ili pretrčati one koje su se duže i postupnije uspješno razvijale, tu ne ulazim u to na koji način i kako, dakle te zemlje u golemoj potrebi za sirovinama a s rudnicima na razini nekih davnih vremena, po broju nesreća a time i nastradalih rudara nekako se učestalo pojavljuju u vijestima. Kada ta medijska "slava" mine, sve i dalje ide po starom! Gotovo smo se naviknuli da u Kini stradavaju rudari, "takav im je posao", gotovo kao vojnici, opasno je to zvanje koje uključuje i mogućnost da poginete. Međutim, ali...

Tu vojsku siromaštva koju rudari, pa tako i čileanski, čine u svakome društvu teško da itko može skinuti s vrha ljestvice najriskantnijih i najslabije plaćenih zanimanja. Ako ne umru u nekoj od nesreća, posljedice teškog rada otežavaju im i skraćuju preostali život, ono što se zove mirovina.

Jesu li to oni sami odabrali kao poziv ili su okolnosti presudile njihovoj sudbini? Sromašni svi do jednog, mahom neobrazovani jer škola se povezuje s novcem, ti suvremeni robovi usmjereni su u rudnike, pod zemlju! Sretno!

Trideset tri čileanska rudara u rudniku bakra i zlata sada mogu samo čekati hoće li se ta želja, pozdrav i ostvariti: da sretno izađu iz zemlje. Kako je cijeli svijet, vijest se brzo proširila, znao prije njih da će u dubini od 700 metara dočekati Božić, tako i sada čini se svi osim njih znamo da je cijev kroz koju će ih izvlačiti, širine 66 centimetara, kroz koju će se spuštati kapsula. Širina se smanjuje za toliko!

Što ako netko od rudara i uz dijetu kojoj su silom podvrgnuti, ne smanji svoj obujam, kosti su možda jače. Što onda, kako iz toga pakla? Postoji li neki plan B? To nitko ne zna, ne samo rudari!

Ocijeni članak