Djeca prihvatizacije

Kada su se 1994. u nekoliko dana porušile mnoge ruske banke, rublja otklizala gotovo u nepovrat, jednako kao i financijski sustav te zemlje, počele su se otkrivati činjenice koje su mnogima, ako ne većini, bile dobro znane. Brzina kojom se transformirala ta golema zemlja i u političkom i gospodarskom smislu, pokazala je sve svoje jednako goleme anomalije. Jedna od najvećih, a tu sve zemlje u tranziciji dijele jednaku sudbinu, bila je pljačka u pretvorbi! Rusi za to imaju odličan naziv koji jedini potpuno odgovara stvarnosti - onome što je učinjeno: PRIHVATIZACIJA!

Oni koji su se našli na dobrim položajima u nomenklaturi iskoristili su na kraju do maksimuma svoj položaj. Upisali su na svoje ime do tada državno vlasništvo. Suradnja sličnih bila je nevjerojatno usklađena.

Bilo je nekih razlika: jedni su se okrenuli bussinesu a drugi čistoj politici. I jedni i drugi iskoristili su vrijeme prilagođavanja za svoj što bolji plasman. Za vrijeme predsjednika Borisa Jelcina mnogo toga se toleriralo! Kremlju je bilo važno, ili se to tako činilo, da u državi bude mir te da se gospodarstvo osovi na noge. U to vrijeme nagla bogaćenja nisu propitivana, jer je takvih novih bogataša bilo previše i s prejakim vezama s kojima su dijelili bogatstvo da bi se njihovi postupci javno ispitivali. Svi su imali koristi sve dok...

U Kremlj nije došao novi čovjek s velikim iskustvom u istragama, propitivanjima, uklanjanjima. Vladimir Putin imao je sjajnu karijeru časnika KGB-a i to u DDR-u, bivšoj Istočnoj Njemačkoj. S jasnom logikom tko nije sa mnom, protiv je, počeo je preustroj i države i ljudi koji su oko njega.

Bogati Rusi i za svjetske pojmove došli su pod lupu predsjednika. Bilo je pitanje vremena kada će se stvari početi za neke bitno mijenjati. Osjetivši što se sprema, neki su napustili zemlju, neki su se pritajili dok ne vide koji to vjetar puše, a neki na krilima milijarda dolara odlučili da mogu više!

To više bila je: politika. Mihail Hodorkovski, osnivač Jukosa, najmoćnije ruske energetske kompanije, koju je stvorio sistemom prihvatizacije i zaborava tog početka, odlučio je da želi sudjelovati u vlasti. Konkurirati Putinu? Financirati oporbu!

Odluka je bila početak kraja najpoznatijeg oligarha. Aparat je upotrijebio sustav, primijenio zakone pa Hodorkovski sada već gotovo sedam godina sjedi u zatvoru. Osuđen zbog: neplaćanja poreza državi. Trebao je izaći iz zatvora točno uoči predsjedničkih izbora 2012.

On je lopov, a lopovu je mjesto u zatvoru, tim je riječima premijer Vladimir popratio novo, drugo suđenje Hodorkovskom. Optužnica je proširena na: krađu stotina milijuna tona nafte, vrijednosti oko 25 milijarda dolara i pranje novca. Za takvo što tužitelj traži 14 godina zatvora!

Ako se Mihailu Hodorkovskom u to uračuna i postojeće sjedenje u sibirskom zatvoru, ipak mu sljeduje još sedam godina zatvora.

Hodorkovski, međutim, nije primjer što vlasti namjeravaju dalje. Nema naznaka da će se sada oštro krenuti na korupciju i sve one koji bjelodano krše zakone. Ako se ne uključuju u politiku i još gore protiv Putina, ti i takvi mogu mirno nastaviti s bogaćenjem, dajući dio, kako i dolikuje, uvijek gladnoj birokraciji!

Reakcije svijeta o selektivnosti ruskog pravosuđa, na vladu nisu ostavile neki dojam. Putin je uvjeren da će prevladati interesi. Strane kompanije i te kako drže da je Rusija uza svu korupciju i šepavo zakonodavstvo dobro mjesto za poslovanje. Život i interesi idu dalje, a Hodorkovski ostaje u Sibiru!

Ocijeni članak