Podjela Sudana?

U nedjelju, 9. siječnja, na jugu Sudana održava se referendum, referendum koji je gotovo izvjesno put u neovisnost toga velikog dijela zemlje. Naime, južni Sudan je veličine Španjolske i Portugala zajedno, da približim to mnogima kojima nije geografija Afrike baš nešto čime se svakodnevno koriste.

Zašto dolazi do refrenduma? Tako je dogovoreno 2005. mirovnim sporazumom između sjevera i juga zemlje, gotovo kao davno u Americi, čime je okončano dvadesetogodišnje ratovanje. Zašto se ratovalo? Razloga je mnogo! Sjever je većinom arapski, muslimanski i sirovinski slabiji. Jug je mahom crnački, oko 200 etničkih skupina, kršćanski ili s tradicionalnim vjerama i jezicima, te ono najvažnije, bogat sirovinama. Na prvome mjestu je nafta!

Upravo zbog nafte voode se ratovi sve ove godine u kojima je ubijeno više od dva miljijuna ljudi! Naime, izvori su na jugu, a naftovodi i prerada na sjeveru. Naravno da se dobit nikada nije ravnopravno dijelila. To je zapalilo sukob, ali i omogućilo sjeveru te najveće afričke zemlje da se ubrzano razvija. U glavnome gradu Khartoumu neboderi su jedna od oznaka uspješnosti, a na jugu u Jubi, najvećem gradu, pustinja u razvoju koju statistika raščlanjuje: 80% stanovništva nema pitke vode, smrtnost djece je velika, obrazovanje je mizerno. Samo 1% djece završi osnovnu školu. Kada se bijedi doda stalno ratovanje, dobiva se i glavni uzrok trajnog nedostatka hrane. Naime, Darfur i jug Sudana gotovo potpuno ovise o stranoj pomoći u hrani.

Može li drukčije? Sudan godišnje na izvozu nafte zarađuje milijarde dolara. Osmadeset posto nafte dolazi s juga, a oni u konačnici dobivaju manje od 50%.

Ne zaboravimo još nešto! Sjever je nametnuo šerijatski zakon cijeloj zemlji. Pobuna je bila potpaljena, sukobi neizbježni. I tako 20 godina. Izlaza kao da nije bilo.

U međuvremenu ratovanje se proširilo drugim velikim područjem Sudana, Darfurom, genocid je ono što se najviše spominjalo kada se govorilo o postupcima službene vojske i paravojske. I doku su tu uslijedili prosvjedi i međunarodna upozorenja, slučaj juga ipak se rješavao na drugi način. Nafta je u pitanju, a to su znatno širi interesi. Upravo ovih dana istječe stari ugovor o nafti te se sve čini da se novi što prije potpiše. Očito je da će se uvjeti buduće suradnje morati mijenajti i zadovoljiti ravnopravnost u podjeli dobiti.

Tjedan dana južnjaci će moći glasovati na referendumu. Naime, do mjesta za glasovanje treba nekako stići u dijelu zemlje koji jedva ima nekoliko kilometara pristojnih cesta. Očekuje se da će i mnogi izbjegli zbog rata na sjever doputovati kako bi poduprli, kako tvrde, dugo sanjanu neovisnost, slobodu.

To da će rezultat biti neovisnost juga, gotovo nitko ne sumnja. Što će to značiti za budućnost Afrike? Naime, cijeli kontinent prešaran je granicama koje su radili kolonizatori, ne vodeći računa razdvajaju li one iste narode, kulture, cjeline. Gotovo pravocrtne granice činile su im se najprihvatljivije. Kada se 1960. počelo rušiti kolonijalno carstvo, a nove države se izborile za neovisnost, njihovi novi vođe pitanje granica nisu isticali. One su smatrane svetinjom koju ne treba dirati. Međutim...

Hoće li sada primjer juga Sudana stvoriti presedan u Africi, te će nakon Eritreje i druge regije, iz sličnih razloga, zatražiti primjenu istoga prava?

Sasvim je sigurno da će neovisnost juga Sudana natjerati vlade diljem kontinenta da dobro razmisle kako se odnose prema svojim do sada marginaliziranim područjima. Prijetnje odcjepljenjem Afričku uniju dovode u novu situaciju. Ne tako davno 53 lidera Afrike svečano su istaknuli: Afrika se mora ujediniti! Slogan koji je trebao pokazati da Afrika želi ići i imenom i sadržajem sličnim putem kao EU, svjesna suvremenih procesa i globalizacije.

Tu vrstu jedinstva referendum neće dovesti u pitanje. Afriku ujedinjuju sile tržišnog gospodarstva. Naime, afrički gospodarski rast i razvoj vezan je uz rastuće potrebe Azije. Stoga će tržišne silnice ujedinjavati Afriku bez obzira na to o kojim je granicama riječ. U tome ne bi trebao biti problem ni nova 54. država: Južni Sudan ili ma kako se već zvala!