Američko školstvo na kušnji

Prosvjedi prosvjetnih radnika diljem Amerike. Zašto?

Prošlog tjedna u Austinu, glavnom gradu Texasa, pošla sam pogledati kupolu kakva obično krasi američke Capitole. A pod njom gomila. Uzvici, zvižduci, domoljubne pjesme. Učitelji izašli na ulice, kao i u nekoliko drugih sjedinjenih država. Razlog su tomu nove mjere štednje u školskom sustavu: preraspodjela i otpuštanje nastavnog i pratećeg osoblja, veći razredi i manje učila.

Primjerice, u Los Angelesu se na satovima engleskog i matematike broj učenika popeo s 20 na 34. Državni tajnik za obrazovanje Arne Duncan rekao je krajem veljače na sastanku s predstavnicima lokalnih vlasti u Washingtonu: Više volim da mi je dijete u učionici s 28 đaka i fantastičnim učiteljem, nego s njih 23 i osrednjim učiteljem.

Zagovarači kvalitetnje nastave smatraju je isključivo odrazom osobnih sposobnosti, bez obzira na radne uvjete. Ocjenu učiteljskog rada temeljili bi na rezultatima testova, nad kojima učitelji nemaju uvijek potpunu kontrolu. Pritom republikanski zakonodavci u šest država žele ukinuti zaštitu radnog mjesta na temelju dužine staža i dobi iznad 50 godina, te ograničiti prava na kolektivne pregovore o visini plaća i pratećih povlastica. Kako bi se to odrazilo na razinu kvalitete zanimanja koje već bilježi napuštanje 25% radnih mjesta u prve tri godine?

U Teksasu je dio vlasti podržao prijedlog o neograničenom broju djece u pučkoškolskim učionicama, jer bi se tako moglo uštedjeti 558 milijuna dolara na učiteljskim plaćama. To se uklapa u planirano dvogodišnje smanjenje obrazovnog fonda za 10 milijarda dolara.

U praksi to znači više rada na zadaćama, te povratak zastarjeloj govornoj nastavi. Učiteljima je očito došla voda do grla. Roditeljski savjeti ih podržavaju i često se pridružuju prosvjednim akcijama Sindikata koji se pozivaju na društvenu vrijednost učiteljskog zanimanja.

Imam u Phoenixu prijateljicu koja po vlastitom izboru predaje engleski jezik u javnoj školi. Žena na rubu živčanog sloma. Misija otvaranja vrata znanja djeci iz siromašnih četvrti topi se u svakodnevnoj borbi s psovačkom kulturom, mladalačkim bijesom, roditeljskom nebrigom i ovisnostima. Pritom je nepisano i vrlo jasno rečeno pravilo: svi moraju proći bez popravaka. Jer je ravnatelju glavna briga kako da ih se što prije riješi.

To sigurno ima neke veze sa sve većom potrebom za pripremnom podukom budućih studenata. Kako piše New York Times, tri četvrtine od 17.500 upisanih ove školske godine u gradske koledže trebalo je doobuku iz čitanja, pisanja ili matematike. To je porezne obveznike stajalo 33 milijuna dolara, dvostruko više nego prije 10 godina. Sad vi dalje vježbajte državnu obrazovnu matematiku, ako vam se dade. 

Učiteljski prosvjed u Austinu-TX, ožujak 2011.