Priroda i društvene mreže

Internet spašava živote ugrožene prirodnim katastrofama i društvenim potresima

U zračnoj luci Hobby Houston čekam povratak u Phoenix. Prvi put mi je uspjelo doći osobno po neku nagradu na WorldFest, pa sam se kanila hvaliti kako smo dobili Bronze Remi za dokumentarac ˝Kornati, kamen od raja˝, prikazan u emisiji ˝Alpe Dunav Jadran˝ prošlog ljeta. 

I osvrnuti se na godišnju konferenciju NAB u Las Vegasu, na kojoj sam prošlog utorka dostojno predstavila svoju hrvatsku domovinu i svoje američko sveučilište izlaganjem o konvergenciji medija. Eto sad to znate.

No pogled mi privuče novinski naslov u USA Today: Japanska kriza pokazala mišiće društvenih medija. Mislim, pa to su dvije strane istog digitalnog novčića. Samo klik dijeli od vaših očiju i ovaj moj blog i nedavni vapaj koji je primio američki veleposlanik u Japanu John Roos na Twitteru: ˝Bolnica Kameda u Chibi mora hitno prebaciti 80 pacijenata iz bolnice Kyoritsu u Iwakiju. Neki su u teškom stanju. Ako vojska SAD može pomoći, kontakt je…˝

Uslijedila je munjevita izravna online organizacija, kakva je nekad bila nemoguća. Svatko može poslati poruku izravno veleposlaniku, a njegov se pomoćnik Matt Fuller brine da niti jedna vrijedna pozornosti ne ostane neprimijećena.  

Japanski slučaj krunski je dokaz mogućnosti hitne globalne akcije posredstvom društvenih medija. A što bio prijelomni trenutak? Eksplozija u Madridu ili Tsunami u Indijskom Oceanu 2004.? Orkan Katrina u New Orleansu ili potres u Kashmiru 2005.? Potresi na Haitiju i Čileu ili Revolucije na Bliskom Istoku 2010.?

Za medijske stručnjake presudna je pojava Googla na kojem, nakon rušenja nebodera njujorškog Svjetskog trgovačkog centra u rujnu 2001., kreće val neposredne razmjene informacija svih sa svima. 

Ovdje u kolijevci digitalnih medija, glavna ˝faca˝ svake redakcije je onaj tko ima najveći broj sljedbenika na Twitteru, ili ˝lajkova˝na Facebooku. Brzina je vrlina, pa će urednik prigovoriti reporteru koji zaostaje u razmjeni kvalitetnih informacija na društvenim mrežama.

Nekad razbibriga za besposlene, postaje pitanje ugleda, utjecaja i konkurentnosti. Twitter bilježi 140 milijuna poruka na dan, kaže glasnogovornik Matt Graves. Šalju ih predsjednici država, veleposlanici, doktori znanosti, organizacije poput Ujedinjenih naroda, Crvenog križa, Sveučilišta i kriznih centara. 

Da, postoji i stari strah od gubitka zadnjih mrvica privatnosti u svijetu u kojem svi osobni trenuci postaju javni. Ali novo je pitanje održivosti potrebe za mojim malim tajnama u usporedbi s prilikom da se tisuće ljudskih života spase u najkraćem vremenu. Uostalom, što me priječi da imam odvojen privatni i poslovni profil?