Savezničko bombardiranje Osijeka

Grad Osijek, Muzej Slavonije i Gradske galerije Osijek do 12. svibnja 2011.,  u galeriji Waldinger predstavljaju izložbu fotografija: SAVEZNIČKO BOMBARDIRANJE OSIJEKA 1944.  
O IZLOŽBI:
Na poticaj gradonačelnika Grada Osijeka gospodina Krešimira Bubala i uz financijsku potporu Grada Osijeka široj javnosti predstavljamo izbor od 25 povećanih fotografija stradanja Osijeka za vrijeme savezničkog bombardiranja u Drugom svjetskom ratu.
U fundusu Zbirke fotografija Muzeja Slavonije Osijek, čuva se 186 fotografija nastalih netom nakon bombardiranja grada 14. lipnja 1944. godine. Većinu sačuvanih fotografija, ukupno 125, snimio je tadašnji član Osječkog vojnog komiteta intendantski nadsatnik Radovan Plivelić iz Zagreba, a fotografije su ulijepljene u dva fotoalbuma s uvodnim numeričkim legendama i  naznakom „Snimanje je vršeno neposredno nakon samog bombardiranja, a djelomično tokom istog dana.“ Među ostalim fotografijama nema točne datacije ni naznake autorstva fotografija no na rijetkim se poleđinama fotografija nalaze olovkom upisani komentari.
Identifikacija pojedinih lokacija na fotografijama iz dva sačuvana albuma obavljena je 29. ožujka 2004. godine pri čemu je nesebičnu pomoć pružio gospodin profesor Mirko Fray, te gospođa Vera Gerard Šipošić. Profesor Fray za mnoge je kadrove ruševina znao locirati ulice, pa čak i imenovati pojedine kuće. Tom smo prigodom zabilježili i njegove osobne komentare kao očevidca poput: „ IPOIL nakon bombardiranja. Za vrijeme požara protezao se dva kilometra dug dim. Štokovi su se žarili dva dana od visoke temperature. Gorilo je dva dana.“
Strahote stradanja Donjega grada zabilježile su i osječke dnevne novine Hrvatski list koje su već sljedeći dan pod naslovom „Angloamerički teroristi na djelu u Osieku / Napadaj na stanbenu četvrt iztočnog diela grada“ izrazili gnušanje nad ovim činom. Isti je dan gradonačelnik Ivan Movrin objavio Proglas u kojem poziva sugrađane da pomognu postradalima, te Obavijest o iseljavanju žena i djece iz grada Osijeka: „ Kod jučerašnjeg terorističkog napadaja na grad  bilo je nažalost mnogo ljudskih žrtava. Preporuča se stoga svima građanima, koji imadu na selima rodbine ili prijatelja, da kod njih smjeste svoju djecu i članove obitelji, koji u gradu nisu zaposleni ili nema velike nužde, da u gradu ostanu, kako bi kod ponovnog zračnog napadaja, u koiko bi do njega došlo, bila nesreća što manja. Pozivaju se pak svi oni koji su u posljednje vrieme od svoje volje doselili u grad, a ovdje nemaju nikakvog zaposlenja, da smjesta napuste područje grada, a u koliko to ne učine, postupit će gradsko poglavarstvo korake kod župske redarstvene oblasti, da iz grada budu prisilno odstranjeni. Svima će biti omogućeno, da dođe do potrebnih propusnica za putovanje.“
Na otkopavanju preživjelih u ruševinama radilo se danonoćno, a strogo su kažnjavani svi nesavjesni građani koji nisu adekvatno zamračili prostorije, ili su se kretali gradom za vrijeme uzbune. Postradale su financijski odmah potpomogli sugrađani uplatama u blagajni Gradske štedionice, a među njima je prednjačila Pivovara Šeper, bivši gradonačelnik Osijeka dr. Vjekoslav Hengl sa suprugom Matildom, Mačkamamine kćeri Angelina Hermann i Friderika Loibner, postolarski obrtnik Vladimir Babin, trgovac Stjepan Süber i mnogi drugi.
Popisi Osječana ubijenih u bombardiranju izlazili su danima u Hrvatskom listu, a zadnji popis, objavljen 27. lipnja 1944., završava imenima dviju časnih sestara i dviju podvornica Zakladne bolnice, a zaključen je rednim brojem 251.
Uoči bombardiranja grada Osijeka, kako bi se ljudske žrtve svele na najmanju moguću mjeru, Gradsko je poglavarstvo naručilo projekte i sagradilo nekoliko betonskih javnih skloništa koje je projektirao ovlašteni osječki arhitekt Vladoje Aksmanović, poznat i nagrađen kao projektant kina Urania.
Do danas je na području grada Osijeka sačuvano nekoliko skloništa iz 1944. godine, a ova je izložba početak procesa čišćenja, očuvanja i zaštite ovih spomenika prošlosti Grada Osijeka i uvod u njihovu prezentaciju javnosti posredstvom muzejske institucije.
Grgur Marko Ivanković