Sad ili nikad

Palestinski vođa Mahmoud Abbas odlučan je provesti ono što je ne tako davno javno obećao svome narodu: zatražiti na zasjedanju Opće skupštine UN-a da Palestina postane punopravna članica svjetske organizacije, točnije da se napokon prizna državnost! To konkretno znači utvrđivanje granica s Izraelom pri čemu Palestinci traže one prije rata 1967. Znači da bi buduća država Palestina trebala imati Zapadnu obalu, Gazu i Istočni Jeruzalem koji smatraju svojim budućim glavnim gradom!

Da Mahmoud Abbas odustane od nauma potrudio se uvjeriti ga, saveznik i jedne i druge strane, američki predsjednik Barack Obama. Lijepo su razgovarali, ali i razišli se s nepromijenjenim stajališima. Abbas želi priznanje, a Obama nudi povratak pregovorima, tvrdeći da je to jedini i pravi put do priznanja, koje nije početak već treba biti kraj procesa. Sve drugo, a preko reda, SAD će blokirati!

Pregovori, tu treba dati za pravo Palestincu, traju već desetljećima i do sada nisu donijeli na terenu vidljivih rezultata. Posljednji razgovori u tome mirovnom procesu, kako mu se tepa, završeni su razlazom prije godinu dana. Od tada do zasjedanja UN-a ovih dana u New Yorku nije bilo pomaka s mrtve točke. Tko je za to kriv? Svi i nitko, a to je najgore! Međunarodni pomagači prepuni su svojih teškoća i briga, a Izraelci i Palestinci ukopali su se u rovove svojih nepopustljivih zahtjeva, pri čemu svaka strana od one druge očekuje maestralan potez kako bi sjela za stol. I tu smo gdje jesmo!

Američki predsjednik, koji je na kratko svoj ured preselio zbog Opće skupštine na East River u New Yorku, razgovarao je i s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom. Potvrđeni su dosadašnji prijateljski odnosi i potpora Amerike sigurnosti Izraela, jednako kao i svi zahtjevi Jeruzalema da se razgovara s Palestincima. Također, Amerikanac je bio više nego jasan da će staviti veto u Vijeću sigurnosti ako dođe do izjašnjavanja o punopravnom članstvu Palestine, državi Palestini. Za Netanyahua zahtjev Palestinca za granicama od prije okupacije 1967. nerealističan je i neobranjiv! Naime, stvoreni su novi odnosi na terenu. Gotovo pola milijuna Izraelaca sada živi u više od 200 novih naselja te na Zapadnoj obali i u Istočnom Jeruzalemu. Zamjene teritorija kao rješenje nisu se do sada pokazale baš sretnim pregovaračkim potezom!

Stoga, glavni problemi ostaju: granice, sigurnost, izbjeglice i, naravno, pitanje Istočnog Jeruzalema! Oni su postojali i prošle godine kada se upravo američki predsjednik odvažio konstatirati kako će iduća godina donijeti promjene na bolje izglede da se Palestincima ostvari san!

Od sna se vrlo brzo prešlo u javu! Ako nitko ne odustaje od svojih zahtjeva, na čemu se onda temelje upućivanja na pregovore? Očekuje li se da to učine neki novi ljudi i da onda snose posljedice teških odluka? Što ponuditi dvjema stranama koje ne žele izravno razgovarati, a da prihvate takve pregovore kao ono što su najviše željeli, a nisu znale kako to i izvesti? Je li na pomolu neka nova diplomatska strategija ili već staro pravilo odugovlačenja i uvjetovanja financijske pomoći? Samo da se ne ponovi: maksimum potpore i minimum rezultata!