Gotovo je!

Nećemo o smrti Moamera Gadafija, o čemu su već svi reki što su imali, a kako bi potvrdili koliko im je ta smrt važna. Ono o čemu se, u trenutku zadovoljstva s obavljenim poslom ne govori jest budućnost Libije. S koliko se izvjesnosti može predvidjeti slijed događaja. Tko će sve naplatiti svoju ulogu u rušenju diktatora i kako od ničega, a to je u institucionalnom smislu Libija, napraviti nešto, a to bi trebala biti suvremena država, slobodnih građana... Loših predložaka o tranzicijama je mnoštvo, a najpoučniji je irački.

Pod naletom vijesti koja se očekivala, potisnuta je u drugi plan objava ETA-e o konačnom prekidu svih vojnih aktivnosti! Ta deklaracija zapravo označava kraj dugogodišnje nasilne kampanje za neovisnost Baskije.

Da se misli ozbiljno deklaracijom se pozivaju vlade Španjolske i Francuske kako bi zajednički riješili posljedice desetljećima starog sukoba. Naravno, odluka o prekidu nasilja dočekana je s oduševljenjem u vladajućim španjolskim redovima. U velikom stilu premijer Jose Luis Zapatero ocjenio je potez pobjedom demokracije, zakona i razuma. Nakon 40 godina bombaških napada i atentata, dodao je premijer, Španjolska je dobila legitimnu zadovoljštinu, pobjedu nad terorizmom.

To kaže premijer na odlasku, naime, Španjolci će 20. idućeg mjeseca izaći na prijevremene parlamentarne izbore. Svi su izgled da će pobjedu odnijeti oporbena konzervativna Narodna stranka. Stoga će ta nova faza gradnje povjerenja i otvaranja dialoga biti u rukama novog parlamenta i vlade, oformljenih nakon izbora. Ne treba zaboraviti da je ETA i do sada nudila prekide sukoba, mahom korištene za vlastita pregrupiranja, stanku da se krene s novim nasiljem! Mnogi se pitaju hoće li se slična situacija ponovno dogoditi. Naime, od 1998. ETA je objavila jedan konačni i dva permanentna prekida vatre. Sve je propalo zbog toga što španjolska vlada nije željela političke pregovore, a ETA je nastavila s naoružavanjem i akcijama.

Zašto bi sada trebalo biti drugačije? U upravo objavljenoj deklaraciji čelnici ETA e konstatiraju kako je došlo novo političko doba, zahvaljujući i njihovoj višegodišnjoj borbi, zaboravljajući na žrtve iz tog istog vremena.

Da se neće ponoviti prijašnje odbacivanje prekida sukobljavanja analitičari podupiru činjenicama da ETA posljednjih godina gubi povoljan teren. Financiranje aktivnosti sve je teže, a već mjesecima nije bilo ni nekada masovnih izlazaka na ulice ETA-inih pristalica. Također, zahvaljujući suradnji francuskih i španjolskih snaga sigurnosti uništena je logistička mreža s druge strane granice. Zabrana Batasune 2002. značila je za ETA-u veliki politički udarac.

Nakon svega ipak ne treba očekivati da će sada sve ići brzo i glatko. Svladavanje prepreka budućim razgovorima, a to je pitanje 700 zatvorenika i razoružanja, pokazat će koliko strane uključene u dialog ozbiljno misle. Kratkoročno ne treba imati velika očekivanja!

No, ono što je u ovom trenutku najvažnije jest suglasnost svih da je napokon povučen potez koji treba prihvatiti jer se jedino tako može osigurati trajni mir.