Oprezni optimizam

Demokracija će postupno doći u našu zemlju! Nema povratka na staro! Riječi su to jedne od najpoznatijih disidentica u svijetu, Burmanke Aung San Suu Kyi, odvjetnice i dobitnice Nobelove nagrade.

Njezin oprez i više je nego opravdan jer nakon desetljeća vojnih vlasti u zemlji se moraju stvoriti uvijeti da bi ona mogla napredovati u željenom smjeru. Na tome putu pred Burmancima je nekoliko važnih koraka: osloboditi sve preostale političke zatvorenike, razriješiti naoružane sukobe koji traju u nekim područjima, uvjeriti pripadnike manjina da će se poštivati njihova prava i iznad svega osigurati vladavinu prava! Njezini sunarodnjaci prate svaku riječ, odlučni da: kamo ona krene oni idu za njom.

Aung San Suu Kyi je bez obzira na sve godine zatočeništva i isključenosti iz javnog života, jako popularna među sunarodnjacima. U međuvremenu neki pomaci su učinjeni: amandmani na izborni zakon kojim su dosadašnje vlasti zabranjivale zatvorenicima sudjelovanje u procesu. Istodobno Aung San Suu Kyi u nastojanju da se promijeni politički pejzaž zemlje nastavlja razgovore s novom civilnom vladom, kako bi se svi potezi utvrdili. Ona i njezina stranka, Nacionalni savez za demokraciju, vraćaju se u politički život. Njihov ulazak u parlament, na skorim međuizborima, važan je jer bi dao toj instituciji toliko potreban legitimitet, iako će i dalje u njemu sjediti mnoštvo onih koje je postavila vojska.

U međuvremenu, međunarodna zajednica pozdravila je povratak u politiku svima znane disidentice kao i najavu poteza koji stoje pred njezinom zemljom. Ono što na tome svjetskom planu slijedi jest obnova odnosa sa zemljom koja je u mnogočemu, dugi niz godina, bila bijela mrlja na karti. Gotovo da nije postojala!

Američka državna tajnica Hillary Clinton prva je od svijetskih diplomata koja je stigla u Burmu ili Myanma. Mnogi to vide kao znak da će se zapadne sankcije postupno ublažiti te će početi toliko nužno investiranje. O važnosti dolaska tajnice Clinton govori i činjenica da je to prvi posjet na takvoj razini od 1955. godine. Hillary Clinton dva puta se sastala s nobelovkom i to u njezinoj kući u kojoj je Aung San Suu Kyi bila zatočena skoro 20 godina.

Dolazak američke diplomatkinje držan je dosta dugo u tajnosti. Čini se bilo je to u interesu i gošće i domaćina, naime, i jedna i druga strana zna da je važno imati na umu nezaobilazni čimbenik: Kinu.

Desetljeća diplomatske i gospodarske izolacije, usmjerila su Burmu na moćnog sjevernog susjeda koji ne zazire, a čine to i neki drugi, od pomoći i vojnom režimu ako tu nalazi interes! U slučaju Mynamara to su sirovine. Naravno, Kina je službeno pozdravila unapređenje odnosa Burme i SAD-a, ali tvrde analitičari privatno nisu s time tako oduševljeni. Čvste veze koje su godinama ostvarene kroz trgovinsku razmjenu i vojnu suradnju dovedene su u pitanje. Na terenu su novi konkurenti!

Najgore bi bilo da se sada oživljena zemlja nađe u vrtlogu prepucavanja moćnih! Zbog toga Aung San Suu Kyi sve koji njezinoj zemlji žele dobro da joj i pomognu i to: kritizirajući je kada je nužno, ohrabrujući je u pravo vrijeme i, ako zatražimo, dati nam praktičnu pomoć kada je zatrebamo! Izazov je upravo u posljednjem!

I malo objašnjenje za kraj: kako se zove zemlja Aung San Suu Kyi? Burma ili Mynamar? Naime, nepisano je pravilo da su oni koji su simpatizirali režim zvali državu Mynamar, a drugi Burma!

UN tvrdi da svaki narod ima pravo zvati svoju zemlju kako želi i oni će se s time složiti. Perzija je postala Iran, Kapučija-Kambodža, Burkina faso- Gornja Volta... SAD je naziva Burma jer nisu željeli nov naziv Mynamar koji je ustoličila vojna vlast. To isto tvrde i Englezi. U Europi, posebno EU, da ne bi bilo nesporazuma država se zove Burma/Mynamar.

Navodno, prema objašnjenju iz "te zemlje", kako joj se za službenog posjeta obraćala Hillary Clinton, jest: književno, službeno, prigodno je Mynamar, a kolokvijalno, svakodnevno: Burma. Isto je s imenom glavnoga grada Yangon ili Rangoon!