Biti ili ne biti...

Biti ili ne biti? Što bi bez Shakespearea kad ne znamo kako dalje? Slavna izreka ovih dana se po tko zna koji put koristi u političko-gospodarskoj drami Europe. Da se naplaćivalo njezino korištenje, od dana kada je u "Hamletu" objavljena, sakupila bi se poprilična suma. Možda bi to bio lijep dodatak buđetu Velike Britanije.

Dakle s biti ili ne biti, najavljuje se summit Eu što će se održati sutra i prekosutra u Bruxellesu. Kriza eurozone dominirat će dvodnevnim skupom čelnika zemalja unije. Svi dolaze sa svojim paketom problema i vremena za neke "sitne razgovore" i slavlja neće biti ili u vrlo maloj mjeri. Jedan od tih ugodnijih trenutaka je potpisivanje Ugovora o pristupanju Hrvatske u EU. 28 članica Hrvatska, na putu je da s ostalima punopravno odlučuje o sudbini starog kontinenta. Kakva će ona biti ovisi i o upravo spomenutom summitu. Hoće li se postići dogovor ili će se stvar odgoditi zbog "dodatnih konzultacija" ili nečeg drugog, kao što se događalo proteklih mjeseci. Svi su s užasom promatrali kaos u Grčkoj, potres u Španjolskoj i nezabilježeno ljuljanje Italije.

I dok su politički i gospodarski umovi pokušavali smisliti nešto spasonosno i pametno, uslijedio je šok na koji smo mi u Hrvatskoj već navikli: agencija za utvrđivanje rejtiga Standard & Poor's stavlia je sve zemlje eurozone pod posebni nadzor, zbog mogućih negativnih posljedica. Naime i najjači u Europskom društvu, šest zemalja uz ostale Francuska i Njemačka, upozoreni da im status nije vječa i da su izgledi 50% : 50% da im se smanji AAA, najjači staus!

S čime se onda stiže na sutrašnje okupljanje? Njemačka i Francuska udrženim snagama zagovaraju radikalne promjene postojećeg sporazuma, oštre mjere i kazne prekršiteljima. Uz sva dogovaranja takav sporazum trebao bi stupiti na snagu u ožujku! Ako se 27 članica o tome ne može dogovoriti, uzmi ili ostavi, Njemačka i Francuska spremne su same nastaviti dalje prema novom sporazumu, točnije stvaranju erozonskog bloka, kojem se mogu priključiti oni koji to mogu!

Kako se dogovor Pariza i Berlina ne bi uzeo kao gotova stvar, svoju viziju što je nužno i moguće, najavio je i predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy. Prema onome što je "procurilo" u javnost čelni čovjek Unije nudi brzi fikalni sporazum! Što to znači?

Prije svega takav sporazum o oštrijim mjerama fiskalne politike ne bi zahtjevao parlamentarne ratifikacije svake članice eurozone , također ne i referendum. To se može jednostavno provesti amandmanima na Protokol 12 , koji govori o procedurama gdje se traži nacionalni konsensus ali ne zahtjeva bitne izmjene EU sporazuma. Na taj način, zamišlja Van Rompuy ubrzale bi se reforme i izbjegle sasvim sigurno moguće političke komplikacije. Zvuči razumno, no je li razum jedino na što se pri donošenju političkih odluka treba pozivati?

Šaroliko društvo koje će se sutra pojaviti oko stola u Bruxellesu, mora razmisliti kojoj od brzina da se prikloni. Neki su u društvu novi: premjeri Italije,Grčke, Španjolske a neki stari i po istupima znani, više ili manje autoritativni.

Ovi posljednji i kada se nalaze u pojedinačnim raspravama ne zaboravljaju kakav dojam ostavljaju i koju poruku šalju ostalima. Na rasplitanje značenja nedavnog sastanka u Parizu: Sarkozy-Merkel ,uključili su se stručnjaci za govor tijela. Tko je kome pružio ruku/ taj dominira/ tko je nije prihvatio već se priklonio tradiciji i poljupcima da bi na kraju pokušao izazvati efekt rukovanjem!!!! Kada se te razlike ne mogu ispeglati kako će tek biti u spašavanju eura.

Sarkozyevo mahanje prstom, fotografi su to zabilježili, bez obzira je li riječ o vremenu, rasporedu pred kamerama, može upućivati i na onog tko vodi razgovore. Tu je disciplinu do savršenstva dovela slavna britanska političarka Margaret Thatcher. Ne zaboravimo da Sarkozy ima šest mjeseci do izbora i da su mu za sada izgledi vrlo mali. Mnogi mu zamjeraju da nije dovoljno Francuz za taj posao.

Angela Merkel čvrsta je u svojoj poziciji, njoj Njemci neće prigovoriti da nije dovoljno Njemica! Sve što poduzima, kako je nazivaju " frau nein" odraz je odlučnosti i uvjerenosti da njezin narod, prije svega u pošivanju zakona i požrtvovnosti, trošenju onoliko koliko se ima i štednji, treba služiti primjerom ostalima. U krizi euro zone ona najavljuje da nema beskrajne obveze zajedničkog podmirivanja dugovanja pojedinim članicama. Mora se prekinuti s navikom da se plaća za one koji se ni ne trude učiniti nešto vlastitim snagama! Kancelarkini stavovi za predstojeći summit su jasni i čvrsti, kako Brandemburška vrata tvrdi jedan analitičar.

Novi ugovor ili dorada starog u Bruxellesu, iza sebe imaju pokušaje da se solidarno saniraju dugovil što nije dovelo do okončanja krize i nepovjerenje, što se jednako teško sanira, da svi igraju prema pravilima!