Zašto drugi mogu, a mi ne?

Jedan od velikih izazova za Hrvatsku je sigurna opskrba energijom iz obnovljivih izvora. Takva energija čuva okoliš i istodobno pridonosi rastu gospodarstva. Zvuči nedostižno? No u ovom trenutku zemlje poput Njemačke i dalje izvoze energiju, premda su se odrekle nuklearne energije. Pritom im još i raste bruto nacionalni dohodak. Danska je odlučila prijeći na energetski sustav sa 100% obnovljivim izvorima energije. Jesu li to za nas nedostižni uzori?

Hrvatska je jedna od najvećih uvoznica energije u regiji i treća najveća uvoznica u Europi. Ovisno o količini kiše i proizvodnji iz velikih hidroelektrana, Hrvatska uvozi između 30 i 70 posto električne energije ili od 300 do 400 gigawat sati mjesečno.

Mi, naravno, ne znamo po kojoj cijeni HEP vani kupuje struju, ali ako se gledaju cijene energije na regionalnim burzama, iz toga proizlazi da se 20 do 25 milijuna eura mjesečno plaća uvoz energije, ističe prof. dr. sc. Davor Škrlec s Fakulteta elektrotehnike i računarstva.

Dakle, na godinu između 1,8 milijardi i 2,4 milijarde kuna izlazi iz Hrvatske samo za električnu energiju. Europska unija svojim članicama, pa tako i Hrvatskoj, savjetuje da se grade energetski objekti čije se sirovine nalaze na području zemalja članica. To bi za Hrvatsku značilo solarne i vjetroelektrane u priobalju, a šumska biomasa i bioplin na kontinentu. Naravno, nema smisla prepustiti strancima da izgrade sve svojom opremom i ubiru dobit od struje za čije se poticaje skuplja iz svakoga računa za struju u Hrvatskoj. No tu država treba odigrati svoju ulogu.

Ako su koraci koje Kina, Danska ili Njemačka poduzimaju prema energetskoj neovisnosti predaleki, treba uzeti bliži primjer, iz okruga Guessing u austrijskom Gradišću, koji proizvodi 71 posto svojih energetskih potreba. Njihov prioritet bio je da novac za energiju ostane u regiji te da stvore nove prihode za poljoprivredu i šumarstvo.

Tema obnovljivih izvora energije povezana je sa stvaranjem novih radnih mjesta. U 15 godina otvorili smo 1100 radnih mjesta jer vi kao općina određujete i cijenu energije, rekao je gradonačelnik Güssinga Peter Vadasz.

U vrijeme kada se gotovo sve stranke kunu u razvoj energetike, HEP je sav novac od dobiti morao dati u proračun, a ne za razvoj mreže za prihvat novih energetskih objekata. Možda je, daleko od predizbornih obećanja i energetskih strategija, red na lokalnim političarima da razviju male pilot projekte energetskih objekata, daju jamstvo za njihovo ostvarenje, možda i suvlasnivštvom. Na kraju, ne kukaju li oni sami kako su im krizni proračuni mršavi - zašto ih ne bi uhranili prodajom energije?