Priče o vječnom i neshvatljivom zlu

"Ispovijed i druge priče", izbor pripovjedaka u izdanju Naklade Ljevak, između ostaloga, ispravlja jedan često ponavljan i odavno uvriježen stereotip – da se, naime, zanimanje Ive Andrića za prikazivanje bosanskohrvatskoga miljea iscrpljuje i ograničuje na "franjevački ciklus" pripovjedaka i na vrijeme osmanlijskoga vladanja Bosnom.

Proze iz drugoga dijela knjige to na upečatljiv način korigiraju, donoseći niz "novih" tema i likova iz tog svijeta, smještenih u postotomansko vrijeme. Od priče Mara milosnica, koja još pripada starom dobu, preko proze O starim i mladim Pamukovićima (koja kontinuira atmosferu i likove iz Mare milosnice, i koja je po svemu sudeći torzo veće cjeline, vjerojatno nezavršenog romana „iz sarajevskog života“), pa već klasičnoga Čuda u Olovu, te kraćih priča kakve su Pekušići, Svečanost ili Ćilim, zaključno s pripoviješću Bife "Titanik", Andrić nastavlja ispitivati "condition humaine" malih ljudi bačenih u sasvim drukčije historijske, društvene okolnosti i forme življenja.

To su najčešće priče o zlu, vječnom i neshvatljivom, o premoći zla u svijetu, za koju će Andrić reći Ljubi Jandriću da se još u mladosti o njoj naučio rasuđivati od Kierkegaarda... Dapače, to su cijele prozne studije o zlu, o njegovim beskrajnim tipovima i oblicima, koje preko Mare milosnice, i torza o Pamukovićima završavaju s Bifeom "Titanik", a u Pismu iz 1920. godine nalaze svoju čudesnu pripovjedačko-teorijsku sublimaciju.

Izbor pripovijedaka sačinio je Ivan Lovrenović, a objavljene su u tvrdom uvezu na 368 stranica u sklopu biblioteke Cicero.