Sve te večere

Sjeća li vas neka slika/fotografija nekog događaja ili vas ponekad događaj podsjeti na sliku? Ili - koliko se detalja grupne večere sjećate po fotografiji, i nalikuju li i (vam) neke od večera na slike?

Na ta i neka druga razmišljanja o vremenu i dobu i dobi i njihovoj (ne)prolaznosti navodi nas knjiga Sve te večere prof. Vesne Mrše. Njezina treća knjiga (nakon zbirke pjesama Dalekozor i romana Preko) je, nakon Šibenika, predstavljena i u Zagrebu, u Klubu Šibenčana. Izdavač je šibenski ogranak Matice hrvatske.

Podnaslov Putopisni vremeplov sa slikama nuka nas da prolistamo tu pitku knjižicu malog formata tražeći slike... A one - bijele. Označene iscrtanim rubom i obilježene pripadajućim tekstom npr. Žena u sivom kaputu, paradni portret, 1952., pohranjena u sjećanju. Priča je to o naraštaju čije su "živote omeđila dva rata" i koji je "ne mičući se s ovih prostora, ostvarivao svoja građanska prava u četiri države."

Knjiga razlomljenih sjećanja na razini je kolaža koji autorica smatra najvjerodostojnijom likovnom tehnikom - "cijeli život zbir je malih sličica - djelića, uzgrednica..." I da - "svi navode iste činjenice, ne i okolnosti. Kad si u povijesnoj lekciji čula o smradu koji se razvije prostorijom u kojoj je četa hrabrih bojovnika poslije iscrpljujućeg marša zanoćala?" No - kaže glavni lik, Jasna - u literaturi je, ipak, važnija slika, ma koliko lažljiva bila, nego čavao na kojem visi.

Autoricu Svih tih večera 31 generacija šibenskih maturanata pamti kao profesoricu koja ih je približila knjizi i jeziku.

I mnogim slikama...