Franzen: 'Ljutnja mi je spasila život'

Poznati američki književnik i esejist Jonathan Franzen gostovao je na tribini u zagrebačkom jazz klubu Vip klub gdje je hrvatskoj publici predstavio svoj posljednji roman Sloboda. Govorio je o sebi, svojem pisanju, odakle crpi inspiraciju za likove te svojim interesima kao čovjeka i kao pisca.

Druženje s čitateljima otvorio je razgovor o pticama koje su Franzena dovele u ovaj dio Europe u sklopu istraživanja o migraciji ptica za časopis National Geographic. Ptice su, kako sam priznaje, njegova velika preokupacija, s njima se snažno poistovjećuje jer se ne uklapaju u intencije današnjeg svijeta. Ne moći se uklopiti depresivno je, kazao je.

Govoreći o tome kako vidi suvremenu američku književnost i sebe u njoj, opisao se kao pisca koji se posvetio realizmu, a koji ne izlazi iz kuće bez ironije. Realizam nije odabrao iz teoretskog uvjerenja, već zato što ga smatra najpogodnijim za razvoj uvjerljivih likova preko kojih se može povezati s čitateljima na način kako se i sam kao čitatelj voli povezivati sa svojim omiljenim piscima. Njegovi likovi ne smiju stvarati osjećaj nevjerice u mogućnost njihova postojanja, oni moraju biti uvjerljivi i živi.

Pisanje, da bi imalo smisla, mora propitkivati, kako ne bi postalo propaganda koju naziva smrću dobre fikcije. Zadaća dobrog romana je predstavljanje nijansi sive a ne prikazivanje svijeta u crno bijelim tonovima, kazao je. U svojim se romanima ne libi doticati pitanja morala a pisanje mu pomaže učiti o sebi, otkriti što je to što ne valja s nama kao ljudima. Da bi mogao pisati, mora se suočiti s nekim vlastitim iracionalnim osjećajima, a ono što ga najviše zanima u tom procesu nije proizvod koji je rezultat tog pisanja, već sam proces otkrivanja sebe kroz njega.

Govoreći o sebi kakav je bio prije nego što je postao uspješan, ustvrdio je kako se, kad god se dohvati svojeg romana Korekcija koji ga je proslavio, iznenadi kad se sjeti kakav je ljut čovjek to napisao. Ljutnja je samo još jedan oblik depresije, a pisanje je oblik aktivnog suočavanja s njom, kazao je.

No ljutnja je bila i njegov veliki motivator. Teško je sada sjetiti se kako sam se tada ranjivim osjećao, koliko sam stalno bio pun sumnji. Bilo je teško i zapravo nema drugog načina da se o tome govori nego da priznam da mi je upravo ljutnja na kraju spasila život, rekao je.

Na kraju je poručio kako mu je bilo iznimno zadovoljstvo družiti se s publikom koja pokazuje takvo poznavanje njegova opusa te otkrio kako, iako je dosad odbio sve pokušaje raznih filmaša zainteresiranih za ekranizaciju njegovih romana, trenutačno radi na scenariju za televizijsku seriju po uzoru na roman Korekcije.