Posljednja volja Vesne Parun

Za svoju knjigu "Posljednja volja Vesne Parun", objavljenu nedavno u izdanju VBZ-a, zagrebački novinar i publicist Denis Derk kaže da je nastala iz dva rukavca. Prvi je proizašao iz želje velike pjesnikinje da s njim kao urednikom objavi antologiju nesretnih hrvatskih književnih sudbina (nakanu je onemogućila njezina smrt); drugi je potaknut njegovom potrebom da skicira posljednjih dvadesetak godina života i umjetničkog djelovanja Vesne Parun.

Okupio je oko tih dviju jezgri raznorodnu građu: intervjue (objavljene i neobjavljene), opsežan materijal snimljen na diktafon, Vesnina rukom pisana zapažanja o starim hrvatskim piscima, ali i o sebi i svojim suvremenicima, dokumente o njezinu odnosu prema kulturnim i društvenim institucijama, o mučnim bolesničkim danima potkraj života, zatim vlastite tekstove o njezinim putovanjima, predstavljanjima knjiga, novim izdanjima i pretiscima starijih djela.

Tako je na jednome mjestu publicirao građu koja će biti zanimljiva ne samo istraživačima života i stvaralaštva Vesne Parun nego i širokom krugu čitatelja. Posebna je vrijednost što to gradivo javnosti čini dostupnim već sada, za razliku od arhiviranoga materijala.

Pjesnikinjina pokretna ostavština otpremljena je naime u ožujku ove (2012) godine iz lječilišta u Stubičkim Toplicama u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu; a još prije toga (1996−2000) Hrvatski državni arhiv otkupio je gradivo iz njezine ostavštine koje je ispunilo gotovo pedeset arhivskih kutija. No tu građu moći će koristiti samo znanstvenici, i to prema dosta restriktivnim zakonskim odredbama.

Zahvaljujući Derkovu izoštrenu novinarskom nervu i vrsnu publicističkom stilu koji poštuje činjenice, ali ih nikad ne ostavlja suhoparnima, pred čitateljima se pojedini detalji života i rada Vesne Parun u razdoblju od 1991. do njezine smrti 2010. godine otkrivaju znatno prije nego da smo morali čekati otvaranje arhiva.