Rastanak i potonuće

U izdanju Naklade Ljevak izašla je nova proza Irene Vrkljan - "Rastanak i potonuće".
Uz prepoznatljiv senzibilitet, osjećajnost podvučenu crtom umora i sjenke starosti, Vrkljan i u novom djelu potvrđuje kako je zanima svijet koji ju okružuje bilo da je riječ o sudbinama pojedinaca ili globalna slika. Navođenjem onih s kojima razgovara na duhovnoj relaciji, Irena Vrkljan stvara djelo kolektivne snage, svojevrsno utočište važnih sudionika njezina života – pisaca, knjiga i osoba koje je voljela i uvažavala.

"Rastanak i potonuće" prozni je kolaž u kojemu se pretapaju sjećanja na druge s intimnim dnevničkim zapisima. Oba ova, na prvi pogled udaljena pogleda Irene Vrkljan, uvezana su susretom s vlastitim starenjem kao i sa starenjem bližnjih, u koji nije utkana filozofska zabrinutost zbog prolaznosti života ili opsesivna želja da se zaustavi vrijeme.

Knjiga se čita kao posveta starosti kojoj se autorica ne predaje nego izlaz nalazi u riječima koje su i dalje jedini odraz njezine energije i želje, da život pretvori u pisanje u ovim vremenima nečitanja, u trenutku, koji sad i prečesto obilazi zaborav, jer mladost i svi oko nas s pravom traže druge izvore, druge odgovore.

Irena Vrkljan rođena je 1930. godine u Beogradu. Nakon bombardiranja 1941. godine, s  roditeljima i deset godina mlađim sestrama Verom i Nadom sele se u Zagreb. Studirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (arheologiju, etnologiju i germanistiku) i na Filmskoj akademiji u Berlinu. Od 1960. do 1971. radila je na televiziji kao urednica emisije Portreti i susreti. Okušala se u različitim
književnim žanrovima objavivši više od dvadeset knjiga. Knjige su joj prevedene na više stranih jezika.

Dobitnica je književnih nagrada "Ksaver Šandor Gjalski", "Ivan Goran Kovačić", nagrade HAZU i "Vladimir Nazor"“. Kao profesionalna književnica živi u Berlinu i Zagrebu. Velikim i estetski respektabilnim opusom ugradila je trajan doprinos u hrvatsku književnost i kulturu.