Briga o jeziku obaveza je države

Na Godišnjoj skupštini Društva hrvatskih književnika (DHK) prihvaćeni su Zaključci o hrvatskom standardnom jeziku. U njima se, uz ostalo, traži donošenje zakona o uporabi hrvatskoga jezika, a od države da financijski podupire rad na razvoju hrvatskoga nazivlja u ustanovama koje su za to pozvane i osposobljene, što je, kako ističe Tajništvo DHK, i obveza hrvatske države na temelju pristupnog ugovora s EU.

DHK podsjeća kako je jedno od obilježja civilizirane zajednice književni ili standardni jezik te da o njem sve civilizirane države neprestano vode brigu.

U nas je to hrvatski jezik, a da bi on bio standardan, mora se njime moći komunicirati na svim područjima, a osobito na najzahtjevnijima, kao što su znanost, umjetnost, visoka naobrazba, a onda i državna uprava, javne službe i gospodarstvo, navodi se u Zaključcima o hrvatskom standardnom jeziku, priopćeno je iz Tajništva DHK.

Upozoreno je kako zakoni, osim načelno Ustava, ne jamče uporabu hrvatskoga jezika na tim područjima te kako postoji jak pritisak da se vrjednuju samo znanstveni radovi na engleskome jeziku, kao i da se nagrađuje nastava na engleskome jeziku. Dodaje se kako bi nam bio potreban zakon o uporabi hrvatskoga jezika, kakav je svojedobno predlagan, ali nije prihvaćen. Zato je zatraženo da se takav zakon o uporabi hrvatskoga jezika prihvati u Hrvatskoj.

Skupština smatra da je hrvatski standardni jezik u načelu dobro normiran iako ima nekoliko otvorenih pravopisnih pitanja, te poziva da oko otvorenih pitanja ne treba voditi ratove jer će se ona najbolje riješiti smirenom stručnom raspravom i dobrom književnom praksom. Ocijenivši kako je za jezik od pravopisa mnogo važnija gramatika, Skupština DHK podsjeća da za hrvatski postoje upotrjebljive gramatike pa da ni tu nema mjesta strahu.

Skupština DHK smatra da je za razvoj hrvatskoga jezika najbitnije voditi skrb o razvoju jezičnoga nazivlja na svim područjima koja se danas razvijaju velikom brzinom, kao što na primjer računalne znanosti, gospodarstvo i druga područja znanosti i kulture i europskoga prava.

Zato tražimo da država sustavno i neprekidno financijski podupire rad na razvoju hrvatskoga nazivlja na svim tim područjima, u ustanovama koje su za to pozvane i osposobljene, i u projektima posvećenima bilježenju i stvaranju znanstvenoga i drugoga nazivlja, što je - kako naglašavaju u zaključcima - i obveza hrvatske države na osnovi pristupnoga ugovora s Europskom unijom.