Razgrabljeno prvo izdanje Dubrovačkog spomenara

Svega nekoliko dana nakon predstavljanja u atriju Kneževa dvora razgrabljeno je prvo izdanje publicističko-esejističkog djela Vedrana Benića "Dubrovački spomenar" znakovitog podnaslova "Sentimentalno putovanje sjećanjem na Grad".

Prva je to knjiga poznatoga televizijskog novinara i prvo izdanje biblioteke Memoria male zagrebačke nakladničke kuće arsIRIS. Prema riječima autora uvodnika, akademika Luka Paljetka djelo je podsjetnik na Dubrovnik koji postupno, po sili stvari i snagom neke neumoljive volje koja se možda može nazvati povijesnom, ustupa mjesto današnjem Dubrovniku.

Promatrajući sličnosti između onog  i ovog Dubrovnika, tražeći sukladnosti, nastavlja Paljetak, Benić sjetno uočava razlike koje, bez obzira na to jesu li posljedica ljudskog upletanja ili učinak vremena, u njemu bude nostalgiju za Gradom što ga nisu zidali samo Njarnjasi i zakone mu dali nego je sav sazidan i od uspomena i sjećanja, po zakonima spominjanja, a oni ne dopuštaju olak zaborav, ne popuštaju pred logikom sadašnjeg vremena, žive od prošlosti, ali ne samo zato da je veličaju, nego zato da ponude sve ono što je u njoj upotrebljivo, i kao opomena i kao naputak, za aktualnu sadašnjost i skoru, neizbježnu budućnost koja će jednom i sama biti prošlost i izvor novih drukčijih uspomena i sjećanja za nove spomenare i nostalgičare.

Vedran Benić međutim nije nostalgičar. On je zapravo tragalac, istraživač prošlosti, u neprestanoj potrazi za zaboravljenim vremenom, vremenom koje nije sasvim iščezlo nego se prikrilo, preobrazilo, prilagodilo novim ubrzanjima prolaznosti, utočište našlo na mjestima nad kojim novo vrijeme (kao da) još nema vlast. Velik je njegov osobni ulog u tom traganju. Uporište mu je u neprestanoj fascinaciji duhom i dušom grada Dubrovnika, skladom i ljepotom njegovom, u divljenju i ljubavi - nemojmo se stidjeti toga svog osjećaja – prema ovom gradu koja se, kao i sve trajne ljubavi, začela još u djetinjstvu.

Ozbiljnost knjizi (narasloj na 478 stranica!) daju i brojne bilješke ispod crte, upućujući na dodatnu, dopunsku literaturu o temi kojom se bavi tekst kao i više od 250 fotografija Dubrovnika kakav je nekad bio.

Jedino što je gore od zaborava to je užitak u zaboravu. Ovo nam djelo, naprotiv, pruža užitak prisjećanja. Zato je valja čitati s užitkom, kolika god bila sjeta koja nas pritom obuzima, zaključuje Paljetak.