U zemlji nezaposlenih i obične, ljudske želje ponekad su previše

Više gladni nego siti, preživljavaju sakupljajući plastičnu ambalažu. Tri puta na tjedan od lokalne Crkve dobiju kruh. Deveteročlana obitelj razvojačenoga hrvatskog branitelja ovogodišnje blagdane čeka u trošnoj kućici, bez posla i gotovo bez nade u bolje sutra.

U pismu Djedu Božićnjaku seka Tonka u ime cijele obitelji zahvaljuje što Božić neće dočekati u mraku. Naime, zbog silnih dugova ostali su bez struje. Račun im je platio anonimni dobrotvor. Da imam svoju sobu i da tata radi i da imamo veliku kući i da bude čista, lijepa i da imam puno igračaka, želi Gabrijela.

U zemlji nezaposlenih i takve su, posve obične, ljudske želje, ponekad previše. Ako ih i ove godine u tim posve ljudskim običnim željama bradati djedica ponovno preskoči, možda im netko drugi, možda svi mi, napokon stavi osmijeh na lice.

Priču o vinkovačkoj obitelji Rusić donosimo u videoprilogu.