Hrvatski povijesni muzej seli se u Klaićevu

Projekt preseljenja Hrvatskoga povijesnog muzeja (HPM) u Zagrebu u zgradu bivše Tvornice duhana Zagreb (TDZ) u Klaićevoj ulici jedan je od ovogodišnjih prioriteta hrvatske kulturne politike, a Ministarstvo kulture uskoro će najaviti novu fazu njegove realizacije.

Riječ je o ukupno 230 milijuna kuna vrijednom projektu preseljenja HPM-a iz sadašnjih neadekvatnih prostora u Matoševoj ulici na zagrebačkom Gornjem gradu u neorenesansnu zgradu bivšeg TDZ-a u donjogradskom kompleksu omeđenom Klaićevom, Hochmanovom i Jagićevom ulicom.

To je jedna od najvećih investicija u kulturi uopće u nas, koju bismo željeli napokon realizirati jer smatramo da je HPM ključna institucija kulture, povijesti i umjetnosti u Hrvatskoj, kazao je u razgovoru za Hinu zamjenik ministrice kulture Berislav Šipuš.

Hrvatska država zgradu je prije šest godina kupila od vlasnika TDZ-a Adris grupe za 70 milijuna kuna s idejom da se onamo preseli budući povijesni muzej koji bi tako dobio oko devet tisuća četvornih metara prostora, što je 30 puta veći izložbeni prostor od onoga kojim raspolaže sada.

U međuvremenu je Adris grupa, s kojom muzej dijeli kompleks, srušila noviji aneks zgrade TDZ-a i u dvorištu na strani Jagićeve ulice sagradila moderan poslovni toranj u čijem će prizemlju biti kafići, restorani, banka i ljekarna. Između će biti javni prostor.

To je vrlo vrijedan položaj. Zajedno s Trgom maršala Tita gdje se nalaze Zagrebačko sveučilište, Hrvatsko narodno kazalište, buduća Muzička akademija, te Muzej za umjetnost i obrt, zatim s Etnografskim muzejom na Mažuranićevu trgu, te malo dalje Muzejom Mimara, Hrvatski povijesni muzej zaokružio bi jednu novu kulturno-obrazovnu cjelinu Donjega grada, ocjenjuje Šipuš.

Projekt adaptacije zgrade iz 1881. za HPM, naslijeđen od bivšeg ministra kulture Bože Biškupića, potpisuju arhitekti Ivica Tkalec, Emir Kahrović, Ivan Zdenković i Žanet Zdenković Gold. Kako je riječ o najbolje očuvanom objektu industrijske baštine u Zagrebu i zaštićenom kulturnom dobru, prema tome projektu, jedina planirana intervencija na eksterijeru je ona na južnom zabatu istočnog krila, koji bi trebao biti ostakljen.

U interijeru, koji će biti opremljen najsuvremenijim sustavima klimatizacije, protupožarne te zaštite od toplinskog zračenja i buke, predviđena je denivelacija poda u lapidariju, rekonstrukcija ulaza i ugradnja dizala. No, i ondje se planira zadržati postojeći izgled tipične industrijske arhitekture sa željeznim nosačima uz minimalne intervencije, iako su moguće eventualne manje prilagodbe u hodu ovisno o procjeni stručnjaka, istaknuo je Šipuš.

Vrijednost radova procjenjuje se na 130 milijuna kuna 

Hrvatski povijesni muzej, koji trenutačno raspolaže s tek 240 kvadrata izložbenog prostora, a u svojem fundusu čuva više od 200 tisuća predmeta, sada većinom razbacanih po raznim depoima, prostirat će se na četiri etaže. Među ostalim, imat će polivalentnu dvoranu, knjižnicu, restauratorske i preparatorske radionice, a osim stalnog postava i prostor za povremene izložbe.

Procijenjena vrijednost građevinskih radova na obnovi zgrade iznosi oko 130 milijuna kuna, te dodatnih 25-30 milijuna kuna za stalni postav koji Ministarstvo mora financirati iz vlastitih sredstava.

Šipuš ističe kako je riječ o dobro elaboriranom, dokumentacijski gotovom projektu, spremnom za gradnju. Ministarstvo kulture ocijenilo ga je pozitivno te je odlučilo ići s njime u realizaciju, što će uskoro i najaviti na konferenciji za novinstvo u prvoj polovini veljače, kazao je.

Proračunska sredstva Ministarstva kulture za 2013. iznose nešto iznad 52 milijuna kuna, što nije ni izdaleka dovoljno za financiranje ovakva projekta.

Ministarstvo je svu potrebnu dokumentaciju podastrlo na uvid Centru za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI), koji je taj projekt ocijenio jednim od mogućih najboljih projekata za javno-privatno partnerstvo što je, kako je istaknuo, prihvaćeno kao najbolje rješenje.

Bude li pronađen mogući partner, radovi bi mogli početi na jesen 2013. Očekivano trajanje projekta je oko godinu i pol dana, s time da bi vanjski radovi mogli biti završeni u roku pet do šest mjeseci, a moguća je i izgradnja po fazama, što znači da bi se muzej mogao staviti u funkciju čim se uredi prostor namijenjen za povremene izložbe, odnosno, u roku osam do deset mjeseci od početka radova, istaknuo je Šipuš. Ugovor s privatnim partnerom potpisao bi se do 2022., nakon čega zgrada muzeja prelazi u vlasništvo države.

Još ostaje otvoreno pitanje benzinske crpke u Jagićevoj ulici, koja se nalazi na dijelu zemljišta koje je u rukama Adris grupe. Šipuš kaže kako postoje dva scenarija: jedan je izmještanje crpke na drugu lokaciju, a drugi je njezino preseljenje pod zemlju. No, to će ovisiti o ishodu pregovora Adris grupe s Inom, a eventualno i o tome što propisuje Europska unija u pitanju gradnje crpki u gusto naseljenim urbanim područjima.

Što se tiče prostora u Matoševoj, postojala je zamisao da bi se onamo preselio Muzej naive. Šipuš, međutim, razmišlja o jednoj drugoj mogućnosti o osnivanju Muzeja glazbe i glazbenih instrumenata. To je nešto čega u Zagrebu nema, a za što bi Palača Vojković-Oršić-Rauch mogla biti idealna, kazao je. Ipak, ističe, to je još uvijek tek ideja.