Jednostavno - Hillary

Nema puno političara, još manje ministara vanjskih poslova, koje svijet  oslovljava imenom. Imena vezujemo uz okrunjne glave: Beatrix, Charles, Filip, a ne uz političare čije trajnje određuju izborni ciklusi od 4 ili 5 godina. Ipak, Hillary Clinton je ta. Jednostavno - Hillary.

Nakon četverogodišnje službe na mjestu ministrice vanjskih poslova SAD-a, odlazi popularnija nego prije 4 godine kad je došla. To se nije dogodilo nijednom ministru vanjskih poslova. Prema Galuppovim istraživanjima Clinton je najcjenjenija žena na svijetu, ispred kraljice Elizabete i Michelle Obama. Prema Bloombergovim anketama 70% Amerikanaca izjasnilo se da vjeruje njezinim rječima. To je visok postotak s obzirom na duboku podijeljenost u američkoj politici i s obzirom na to da ju je ne tako davno Amerika doživljavala kao neku vrstu Lady Macbeth, hladnu i ambicioznu žensku silu iza talentiranog i dobrog  predsjednika Billa Clintona. Imala je svoj ured u zapadnom krilu Bijele kuće, na opće zgražanje, i radila na reformi zdravstvenog sustava. Bez velikog uspjeha. Bilo je to toliko iritantno za ono vrijeme ranih 90-ih da je predsjednik Bill Clinton morao odustati od vlastite zdravstvene politike. Nije izvjesno ni da će Obama u drugom madatu uspjeti provesti svoj zdravstveni paket koji se u mnogo čemu temelji na onome što je ona zamišljala. Ovaj put ne zbog Hillary. Možda će baš ona to završiti, ako se vrati u Bijelu kuću.

Hoće li se vratiti? To pitanje lebdi nad washingtonskim političkim vodama otkako je najavila da se povlači. Hoće li se vratiti u kuću sa 13 spavaonica i 35 kupaonica, vrijednu milijardu i pol dolara, gdje je već  živjela osam godina kao prva dama. Ako se vrati, bit će prva predsjednica Amerike i vojna zapovjednica američkih oružanih snaga. I bit će to 2016. Imat će tada 69 godina, točno koliko je imao Ronald Reagan kada je postao američki predsjednik.

A hoće li, ovisi samo o njoj. U toj hipotetičkoj utrci već vodi 51% prema 37% u odnosu na Jeba Busha, 53% prema 39% u odnosu na Paula Ryana, 57% prema 16% u odnosu na Joea Bidena, sadašnjeg potpredsjednika.

Ako se nju pita, ona svima kaže: Ja nisam u predsjedničkoj kampanji. S druge strane, svoj odlazak ne želi nazvati mirovinom.

Zato sve oko Hillary privlači pozornost, izaziva uzbuđenje.

Kao političar, potpuno je bila lojalna predsjedniku Obami, za čiji se posao i radno mjesto i sama borila; kao ministar neumorno je provodila američku politiku. Statističari su izračunali da je proputovala gotovo milijun milja, posjetila 112 zemalja (ne i Sloveniju), koliko je bilateralnih sastanaka održala, koliko je puta nakon dugog leta nastavila 16-satni radni dan... I to je znatno više nego superaktvina Condoleezza Rice koja je sedam godina mlađa, a fizičku kondinciju održava jogingom i gimnastikom.

Hillary nije žena iz teretane. Hillary nije žalila svoje tijelo, govorili su oni oko nje. I nije. Kao da imam neki gen za odgovornost. I to je moja kazna ili sreća, rekla je jednom  objašnjavajući svoju ustrajnost.

Radeći bespoštedno stvorila je imidž političara koji je službu stavio iznad osobnih i stranačkih interesa. Imidž koji bi danas većina političara mogla samo poželjeti.

Kritičari kažu da osim putovanja i prisutnosti nema puno konkretnih uspjeha  koji bi joj se mogli nabrojiti: mir na Bliskom istoku nikad se nije činio daljim,  iranski nuklearni program nije zaustavljen, odnosi s Pakistanom gori su nego što su ikad bili, Arapsko proljeće prepušteno samo sebi, sirijski pobunjenici gurnuti u stranu zbog predsjedničkih izbora...

Ipak, Hillary je povratila američki ugled izgubljen nakon dva mandata i dva bespotrebna rata G. W. Busha. I to nije malo.

Zbog načina na koji je radila svoj posao i kako je od gubitnika postala aktvini  dio Obamina tima, bacilo je sasvim drugo svjetlo i na razdoblje kada je bila tek supruga jednog od možda najboljih demokratskih predsjednika u 20. stoljeću.

Gotovo da nema ničega iz njezina i njihova života što nije poznato u javnosti: od broja žena s kojima ju je muž prevario do svjedodžbi iz osnovne škole.

Bill Clinton jednom je rekao da ga je Hillary privukla zbog jake osobnosti. Bila je drugačija, s debelim naočalama i bez šminke, rekao je u jednom intervjuu. Bill je bio jedini mladić koji me se nije bojao, zapisala je Hillary. Blistava studentica prava na Yaleu, bila je najmlađa u skupini ponajboljih američkih pravnika koji su radili na pravilniku za opoziv američkog predsjednika. Bilo je to u jeku afere Watergate, i taj je pravni tim stručnjaka bio zadužen za izradu zakona kojim se opoziva izabranog predsjednika SAD-a. Predsjednik Nixon dao je ostavku. Njezina karijera bila je u usponu. Godinu dana poslije, 1974., Clintonu ju je pozvao u Arkansas i ušao u politiku. Slušala sam svoje srce, a ne pamet, napisala je Hillary u autobiografiji. Ironijom sudbine i njezin se muž našao pred opozivom, u situaciji da slijedom istih tih pravila koje je i ona sastavljala odgovara zbog toga što je lagao pred Kongresom.

Svi znaju da je 37 godina toga braka bilo obilježeno njegovim brojnim avanturama. Zbog Monike Levinsky Clinton se ispovijedao i ispričavao pred cijelim svijetom i gotovo ostao bez posla. Svi su mogli čuti i najneugodnije detalje njegova odnosa s pripravnicom Levinsky. Hillary je postojano i odgovorno ostala uz čovjeka s kojim je provela veći dio života. Moralo je to biti bolno iskustvo.

Godine 2000. kandidirala se za Senat u New Yorku i jedva dobila izbore. Četiri godine poslije ponovo je izabrana apsolutnom većinom. Osjećam se konačno u svojoj koži, izjavila je.

Ako se odluči kandidirati na sljedećim predsjedničkim izborima, svi će ti detalji ponovno izaći na vidjelo i ponovno postati predmet novinarskog interesa i  analitičarskih mudrovanja. Ali nitko ne sumnja, čak ni republikanci, da je sada izvjesnije da bi mogla dobiti sljedeće izbore nego što je to bilo 2008. I to zato jer je sama izborila put do toga. I to je Amerika.