Cyber terorizam

....Neobjašnjivo i neuzastavljivo usporavanje interneta, bit će prvi znak da nešto nije u redu. Potom će otkazati mreže kojima se koriste trgovački i bankovni sektor, koje ravnaju bankovnim operacijama, finacijskim servisima , burzama...  police u velikim trgovačkim lancima ostat će prazne jer informacije jednostavno nikada neće doći do skladišta.

Slijedi aktiviranje unaprijed postavljenih "logičnih bombi" na internetskim mrežama koje upravljaju opskrbom električne energije, vodovodom i  kanalizacijom. Električne će centrale ili prestati raditi ili će zbog nezaustavljivog zagrijavanja jednostavno eksplodirati. Semafori će se zaustaviti, benzinske pume neće vise moći točiti gorivo, vlakovi će stati, avioni u zraku sudarati.  Hitne službe, bolnice, policija, vojska, vlada, svi će se naći u situaciji da ne mogu ni brzo ni lako pomoći  građanima. Zavladat će nesigurnost, panika i bezakonje...

Tako otprilike Richard Clarke, visoki dužnosnik za kontraterorizam koji je služio tri američka predsjednika: Busha starijeg, Clintona i Busha sina, opisuje u svojoj knjizi Cyberwar, The Next  Threat to National Security (Cyber rat, slijedeća prijetnja nacionalnoj sigurnosti) početak clicks kriega - rata unutar virtualnog  prostora  internetskih mreža s razornim posljedicama na stvarni svijet ljudi.

Knjiga je objavljena jos 2010., ali su je se mnogi nedavno prisjetili na skupu o  cyber terorizmu u jednom washingtonskom think tanku. Naime, Mandiant, washingtonska tvrtka za cyber sigurnost prošli je tjedan optužila kinesku vojnu obavještajnu službu za internetsku špijunažu i online napade na barem 150 američkih tvrtki. Ojačali su i zahtjevi prema Bijeloj kući da se predsjednik Obama oštrije postavi prema Kini. Da Obama uzima ozbiljno mogući rat u  internetskom prostoru, nije nepoznanica: prošli su mjesec iscurili prijedlozi novog zakona o postupanju u slučaju opasnosti od cyber terorizma i visoke ovlasti koje bi on kao američki predsjednik imao u takvim slučajevima. Nije ni slučajno da će se unatoč svim smanjenjima američkog budžeta za obranu jedino odjelu za zaštitu od cyber napada povećati primanja.

U svakom slučaju, tema cyber kriminala, špijunaže, pa i rata sve je češće. A kao  zemlje izvori takvih nedjela u Washingtonu se najčešće spominju stari neprijatelji Iran, Rusija, Kina.

Iranske su cyber sposobnosti još uvijek ograničenih dosega, iako je Iran više nego i jedna zemlja iskusio što znači cyber napad na mrežni sustav svog nuklearnog pogona. I zapadne tvrtke za internetsku sigurnost utvrdile su da je virus koji je 2010. nanio kobnu štetu iranskom postrojenju za obogaćivanje urana mogao nastati sam u nekoj državi. Osumnjičene su bile Sjedinjene države i Izrael. Ni jedna to nije priznala niti zanijekla, ali iranski je nuklearni program bio onemogućen za barem dvije godine. Za Rusiju se misli da provodi cyber špijunažu na veliko, za Kinu da ulaze i trenira tisuće cyber "ninja" i da bi do sredine stoljeća mogla u informatizaciji nadići Ameriku. SAD, Britanija, Iran,  Sjeverna koreja, Izrael, sve te zemlje razvijaju i istražuju područja cyber ratovanja i to ne samo za obrambene već i napadačke svrhe.

Prvo desetljeće 21. stoljeća bilo je ratno. I dok ono polako završava, digitalna se  bojišnica već nazire. Amerika se povukla iz iračkih pustinja. Uskoro će i iz afganistanskih vrleti, a paralelno raste nova vojna sila, bez uniforme i oružja, aviona i brodova. Sjede za kompjutorima, a njihova su bojišnica internetske mreže diljem svijeta. I među njima mali rat vec tinja. Napad kodovima i  podacima, poslan s računala može biti jednako razoran i krvav kao i oružani sukob, tvrde stručnjaci. Knjige i razmišljanja o cyber ratovima sve manje podsjećaju na science fiction. To je nova činjenica 21. stoljeća. Hakerski upadi bilo pojedinačni ili državni bitno će mijenjati  budućnost interneta, smatraju analitičari. Oni pesimistični predviđaju mu "ballkanizaciju"-  raspad na male autonome mreže koje će jedna drugoj ograničavati slobodu. Drugi smatraju da bi jedino rješenje bilo uvođenje legalnog okvira za prostor cyber djelovanja, međudržavni ugovor, nešto poput Ženevske ili Haške konvencije. 

A dok se to ne dogodi cyber prostor ostaje divlji zapad današnjice.