Opera "Marco Polo" u Rijeci

Najnoviji projekt Opere HNK Ivana pl Zajca, opera tršćanskog skladatelja, dirigenta i pijanista Danielea Zanettovicha Marco Polo, imao je sinoć svjetsku praizvedbu u Rijeci, pred ne baš popunjenim gledalištem. 

Glazba koja iznenađuje svojom pjevnošću, koja u sebi sadrži Madame Butterfly, Turandot, Aidu i mnoge poznate opere talijanskih skladatelja s dozom svježega, dobro uklopljenoga sadašnjega glazbenog razmišljanja autora koji nije možda uspio napisati pamtljive arije, ali je uhu gledatelja pružio užitak opernoga glazbenog zapisa.

Režija Ozrena Prohića pomalo je statična i na trenutke naivna u izrazu, scenski pokret nedovoljno svladan, ali je scenografija Dalibora Laginje vjerno dočarala vrijeme priče koja se zbivala pred nama svojim čistim linijama i naglašenom jednostavnošću koja je u spoju s dizajnom svjetla Zorana Mihanovića plijenila pozornost publike.

Zbor, iako malobrojan, vrlo točan i uvježban, odradio je zahtjevan dio glazbenog i scenskog kolača, ali su solisti imali slabe glasove, bez volumena i snage, koje je često snažnom i glasnom izvedbom, pod rukom maestre Nade Matošević Orešković, orkestar prekrivao. Treba istaknuti Vedranu Šimić koja se uspjela izdignuti uz prejak orkestar i koja je emotivno donijela svoju ulogu Alanije, kći Kublaj-kana, a kojeg je glasovno vrlo lijepo utjelovio Siniša Štork.

Publika je bila zadovoljna, dobili su pravu operu, i u glazbenom, i u scenskom i u kostimografskom smislu, a kad je publika zadovoljna, svrha projekta je postignuta.