Povratak Paola Magellija u HNK

Ispunjena dvorana Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu snažnim je pljeskom ispratila glumački ansambl i autorski tim premijerno izvedene nove predstave toga teatra "Na dnu" Maksima Gorkog, pozdravivši povratak redatelja Paola Magellija na pozornicu zagrebačke nacionalne kuće nakon dva desetljeća.

Magelli, koji je u HNK-u Zagreb posljednji, i dosad jedini put, režirao prije 20 godina ("Impresarija iz Smirne" Carla Goldonija), odlučio je klasičnu dramu ruskoga književnika o besperspektivnoj svakodnevici jednog urušenog društva prikazati dajući joj suvremenu crtu.

Priča Gorkoga o životu siromašnih ljudi s rubova društva carske Rusije, čije se sudbine isprepleću u bijednom prenoćištu na obali rijeke, u Magellijevoj interpretaciji počinje gotovo kao mjuzikl - glumci izlaze na pozornicu, stanu za poredane mikrofone i srčano otpjevaju melankoličnu "Lirsku pjesmu" ruskoga pjesnika Vladimira Semjonoviča Visockog.

Ta je pjesma lajtmotiv cijele predstave, a uglazbio ju je makedonski skladatelj Ljupčo Konstantinov u više varijanti i glumci je s vremena na vrijeme pjevaju, uz pratnju snimljenog vokala Ivanke Mazurkijević, pjevuše, pa čak i recitiraju.
Još jedan lajtmotiv su mikrofoni, koje glumci raznose po pozornici, povremeno u njih govore, a povremeno pjevaju.

Skupinu društvenih marginalaca glume Goran Grgić, Milan Pleština, Leon Lučev, Zvonimir Zoričić, Pjer Meničanin, Daria Lorenzi Flatz, Lana Barić, Siniša Popović, Dušan Bućan, Iva Mihalić, Ana Begić, Mirta Zečević, Nikša Kušelj, Ivan Glowatzky i Vanja Matujec. Kao poseban gost ove produkcije u Zagrebu glumi beogradski glumac Bogdan Diklić, kojega je zagrebačka publika pozdravila snažnim pljeskom.

Radnja se odvija u ambijentu koji je nepogrešivo urban (scenograf je Talijan Lorenzo Banci), tu je stup javne rasvjete, mikrolokacija je omeđena visokim betonskim zidovima, a u pozadini dominira visoka mreža sportskog igrališta. Glumci ulaze i izlaze spuštajući se bazenskim stepenicama ili kroz cijev, a u prvome je planu kanal, u kojemu se povremeno kupaju.

Gorki u tom komadu govori o beznadnosti društvenih marginalaca u svijetu izgubljenih iluzija. Magellijeva predstava ne nastoji rastužiti niti izazvati samilost, gluma je ponekad na rubu smiješnog, a sve skupa izgleda više kao burleska nego drama.