Biti zviždač

Njegove su poruke kratke, odrješite, ispisane u brzini, on kao da stalno nekamo žuri. Danima smo se dogovarali za sastanak, i konačno našli jedne nedjelje. Kasno, nakon što je odradio punu smjenu u Apple trgovini u predgrađu DC-a.

Thomas Drake
izgleda kao prototip anonimnog službenika u jednoj od američkih obavještajnih agencija. Samo što on to nije. Bio je Snowden prije Snowdena. Radili su za istog poslodavca, najveću nacionalnu obavještajnu agenciju u Sjedinjenim Državama - NSA. Onu koju je 30-godišnji geek prokazao za nadzor komunikacije milijuna građana, i možda još intrigantnije, za prisluškivanje svjetskih državnika, američkih partnera i saveznika.

Drake je još 2010. optužen za špijunažu, jer je reporterki dnevnika Baltimore Sun ustupio podatke o spornim odlukama NSA-a. Tužitelj je za njega tražio 35 godina zatvora. Upoznali smo se prošlog ljeta, na suđenju vojniku Manningu. Među pedesetak pristaša i promatrača koji su iz različitih razloga svakodnevno dolazili u sudnicu u vojnoj bazi Forte Meade, on i njegova odvjetnica Jasselyn Radack bili su među najzanimljivijim sugovornicima.

Na razgovor u improvizirani televizijski studio Drake je došao umoran. Otkako se vratio s puta u Rusiji, gdje se susreo s američkim bjeguncem broj jedan, dani su mu ponovno kratki. Nakon posla svakodnevno daje intervjue medijima, gostuje na predavanjima i nacionalnoj turi zviždača koju organizira GAP, udruga koja zastupa njega, Snowdena i druge zviždače iz područja nacionalne sigurnosti. A njih nema puno.

Umoran je, no onog trenutka kada priča krene u smjeru koji ga zanima u njemu se pali neka lampica, postaje gorljiv, i teško se zaustavlja. Bio je čovjek sustava. Četiri je puta polagao prisegu, dva puta u vojsci, jednom kao uposlenik CIA-e, posljednji put kao top analitičar NSA-a. Odlično govori njemački, godinama je analizirao Istočnu Njemačku. Drake je vrhunski obavještajni analitičar, ali njegove profesionalne vještine danas zanimaju samo trgovinu skupim računalima.

Zamišljam ga kako u odijelu neutralne boje svakodnevno odlazi na posao u ured smješten u velikom vojnom kompleksu nedaleko Baltimora. Uloga koja mu savršeno pristaje. I pokušavam razumjeti što je tog čovjeka ozbiljna lica natjeralo da jednog dana kaže dosta. Jer, morao je znati da će ta odluka zauvijek promijeniti život njegovih petero sinova.

Govori dugo o zviždačima, Edwardu Snowdenu, svom slučaju. Ne voli pitanja privatne prirode. Razgovor uvijek vraća na principe. Znate, ja sam prisegnuo, a iza prisege stoji ideja. Ja uistinu vjerujem u prvi i četvrti amandman američkog Ustava koji je za mene svetinja.

Pitam se je li makar malo želio slavu, pozornost, u budućnosti milijunski ugovor s jednim od moćnih američkih izdavača, a on kao da mi čita misli kaže kako zviždače baš uvijek optužuju za narcizam, opisuju ih kao tragače za petnaest minuta slave.

U Sjedinjenim Državama trenutačno nema izdavača koji želi objaviti knjigu Thomasa Drakea. Iako je oslobođen svih optužbi osim one za zloporabu službenog računala, pravni ga je postupak potpuno osiromašio. U NSA-u je njegova plaća bila ispisana cifrom sa šest znamenki.

Onima koji zamjeraju E. Snowdenu što svoja otkrića nije prijavio Kongresu i Odboru za nadzor obavještajne zajednice, Drake odgovara: napravio sam sve što je trebalo, nijednu stepenicu nisam preskočio, nitko me nije slušao. Degradiran sam zbog svojih prijava.

Drake se zapravo jako dobro uklapa u objašnjenje o postupcima zviždača koje je dala izvršna direktorica GAP-a, Bea Edwards: Posebni su to ljudi, ne mogu svi od nas to napraviti. Imaju vrlo snažan osjećaj za integritet, oni kao da moraju napraviti to što naprave. Ne mogu živjeti sa sobom ako prešute to što vide.

Razgovor traje dugo, tema je teška, i raduje me izlazak u prohladnu večer koja bistri misli. Drake s ruksakom na leđima odlazi u noć. Sa sobom nosi svoju složenu priču. Teret koji ne može skinuti s ramena, mjesto u povijesti američkih zviždača koji mu nitko ne može oduzeti.