Predstavljen putopisni roman "Šale su ostale kod kuće"

Prva zbirka putopisnih priča novinara i romanopisca Gordana Nuhanovića "Šale su ostale kod kuće", u kojima na duhovit način opisuje svoje doživljaje s putovanja zemljama bivšega Sovjetskog Saveza, predstavljena je u Zagrebu.

Priče su nastajale u razdoblju između 1998., kada je autor otputovao u Armeniju, i 2012., za njegova boravka u Kazahstanu. U međuvremenu je proputovao Azerbajdžan, Gruziju, Moldaviju, dvije međunarodno nepriznate državice Gorski Karabah i Pridnjestrovlje, odnosno Transnjistriju, te Latviju, Litvu, Estoniju i Kalinjingradsku regiju koja je dio Ruske Federacije, iako s njome nema fizičkog kontakta.

Cilj mi je bio upoznavanje novih kultura i, naravno, želja za avanturom. No, u prvome me je redu zanimao tamošnji sudar sovjetske baštine s modernizmom tranzicijskoga postsovjetskog užasa, objasnio je autor na predstavljanju u Megastoreu svojeg nakladnika Profil knjige.

Knjigu je žanrovski označio kao zbirku putopisnih priča, no one su putopisnog karaktera i utemeljene na istinitim doživljajima s putovanja. U njima na duhovit način prepričava svoje doživljaje u tim udaljenim zemljama, uhvaćenim u kaosu i siromaštvu tranzicije, korupcije i diktatorskih režima, uz obvezni ironijski odmak i prema samome sebi. Vrlo plastično opisuje lokalne ljude, mjesta i situacije, koji ponekad graniče s tragikomičnim.

Tragajući za unutarnjim motivima koji ga vode u neke od tih zemalja, povremeno zalazi i u neku vrstu intimne ispovijesti, ispreplećući putovanja kroz prostor s putovanjima u vlastitu prošlost.

Urednik knjige Velimir Visković kazao je kako je riječ o autoru koji svoje priče i romane oblikuje na autentičan način, s puno emocija i s lijepim smislom za pripovijedanje, opisivanje karaktera i situacija. Riječ je o jednoj izvrsno pripovijedanoj i duhovitoj knjizi, u kojoj ne samo da su događaji i likovi koji se opisuju vrlo zanimljivi već su to i zanimljive zemlje velikih i bogatih kultura o kojima se ima što reći. Ono što zanima Nuhanovića kao punokrvnog novinara jest živo pulsiranje života, zanimaju ga katkad i tragične sudbine likova, kazao je Visković.

Napomenuo je kako je u tim, kao i u svim Nuhanovićevim pričama, karakteristično to što nisu dosadne. Nuhanovićeve su priče jako zanimljive, pričane vrlo tečno, s čudesnim likovima koji kao da su izašli iz nekog romana magijskog realizma. U toj knjizi ima bezbroj bizarnih prizora, ali i jako puno autentičnog materijala. Iako priče možda jesu katkad oblikovane na način da su osobine likova pretjerane kako bi se postigli elementi groteske koje karakteriziraju Nuhanovićevo pripovijedanje, stječe se dojam da je stvarnost tih temalja zapravo takva da samo treba imati dobro oko da se uoče karakteristični detalji, dodao je.

Knjiga je opremljena i fotografijama.