Znanstveni skup o Bratoljubu Klaiću

Na današnjem dijelu dvodnevnoga znantvenoga skup Hrvatski jezikoslovac Adolf Bratoljub Klaić izlagači su raspravljali o Klaićevu doprinosu u područjima hrvatske dijalektologije i naglasnoga sustava te njegovu književnom djelu.

Profesor sa zadarskoga Filozofskog fakulteta Josip Lisac podsjetio je da je Klaića osim jezikoslovlja privlačila i hrvatska književnost i kazalište. Među hrvatskim piscima davnih stoljeća osobito su ga zanimali Hanibal Lucić, Petar Hektorović, Marin Držić i Ivan Gundulić, rekao je dodavši da se bavio i Šenoinim, Matoševim, Ujevićevim, Krležinim i Kolarevim književnim djelima.

Istaknuo je i kako je Klaić znatnu pozornost posvetio folkloru tumačeći njegove jezične značajke. Na zanimljiv način bavio se akcentom, a osobito kad je riječ o akcentu starih hrvatskih pisaca i o naglasku u njihovim suvremenim izvedbama, rekao je. Dodao je  kako je Klaić bio jedan od znanstvenika što su hrvatsku književnost tumačili kao prirodnu cjelinu pisaca raznih naraštaja i raznih stoljeća.

U prvom plenarnom izlaganju profesor zagrebačkoga Filozofskog fakulteta Marko Samardžija govorio je o periodizaciji Klaićeva stvaralaštva napomenuvši kako recentna ekciklopedička djela uz Klaićevo ime navode da je bio jezikoslovac, leksikograf i prevoditelj. Tim odrednicama, smatra Samardžija, ipak nije obuhvaćena ukupna Klaićeva djelatnost koju čine književni i književno-povijesni radovi, dijalektološki, radovi o kazalištu i scenskom govoru, potom prinosi akcentologiji i standardologiji, dugogodišnje bavljenje tekstološkim pitanjima te leksikografski rad i prevoditeljstvo.

Samardžija je podsjetio na Klaićev rad od prvih mladenačkih književnih pokušaja do njegovih kasnih godina u kojima dominiraju leksikografski i prevoditeljski rad.

Akademik Stjepan Damjanović govorio je o Klaićevoj Poslanici profesoru Ljudevitu Jonkeu o njegovoj knjizi Književni jezik u teoriji i praksi. Anđela Frančić i Bernardina Petrović razradile su antroponime u Rječniku stranih riječi Adolfa Bratoljuba Klaića. Antroponimi su važna sastavnica rječnika stranih riječi, pa tako i Rječnika stranih riječi renomiranoga hrvatskoga leksikografa Bratoljuba Klaića.

Adolf Bratoljub Klaić rođen je u Bizovcu 1909., a preminuo je u Zagrebu 1983. Kao član Državnoga ureda za jezik Klaić je, uz suradnju ostalih članova, priredio pravopisni priručnik Koriensko pisanje (1942.), a s Franjom Ciprom i opsežni Hrvatski pravopis (1944., pretisak 1992.). Oba su bila izrađena na tvorbeno-morfološkim načelima prema tadašnjoj službenoj jezičnoj politici. Postao je poznat po Rječniku stranih riječi, koji je od 1951. do 2001. izišao u više izdanja. Prevodio je s klasičnih jezika (Eshil, Sofoklo, Euripid, Vergilije). Kao vrstan akcentolog objavljivao je radove iz hrvatske prozodije, među ostalima i Naglasni sustav standardnoga hrvatskog jezika. 

Osim jezikoslovljem bavio se i teorijom književnosti.