"Hamlet" Olivera Frljića - novo čitanje slavne drame

Premijera "Hamleta" Williama Shakespearea u režiji i adaptaciji Olivera Frljića sinoć je u Zagrebačko kazalište mladih (ZKM) donijela jednu sasvim drugačiju priču o spletkama i osveti na danskome dvoru, u kojoj je korumpiranost društva od početka zadana postavka, a čitava drama samo put koji vodi ka Hamletovoj neminovnoj smrti.

Frljićev je Hamlet postavljen kao apstraktna analiza uzurpacije vlasti u kojoj kolektiv na kraju ubija njega: umjesto da kroz rasplet postupno spoznaje koliko je društvo i sustav u kojemu živi korumpirano i iskvareno, on to od samog početka zna, a čitava je predstava koncipirana tako da nije Hamlet taj koji postavlja mišolovku, već je ona postavljena za njega. Sve što svi ostali likovi na sceni čitavo vrijeme čine usmjereno je na konačni cilj a taj je namamiti u nju Hamleta.

Zapravo je to jedna od bezbrojnih mogućih interpretacija toga djela, koja dramski preispituje ponašanje i odgovornost kolektiva s jedne, te pojedinca s druge strane, testirajući moguće granice kretanja i djelovanja i jednoga i drugoga. Radnja je oslobođena izvornih političkih okolnosti i svedena isključivo na odnose među protagonistima, smještena u vrijeme koje može biti bilo koje vrijeme i odnositi se na bilo koje mjesto.

Hamlet je u Frljićevoj viziji razočarani cinik, čovjek kojega svijest o pravoj istini koja se krije iza nasmiješenih lica članova kolektiva pretvara u paranoičnu životinju, postupno ga gurajući u ludilo, možda glumljeno a možda i stvarno. Njegove raspone raspoloženja od totalne rastrojenosti do trenutačne apsolutne lucidnosti odlično je utjelovio Krešimir Mikić.

Želeći dodatno produbiti promišljanje o samome Hamletu, o tome tko je on i što je u stanju učiniti, Frljić se odlučio za još jednu dramaturšku intervenciju: likove Hamletova očuha Klaudija i duha njegovog oca stopio je u Sretenu Mokroviću, koji glatko prelazi iz lika uzvišenog ubojice i uzurpatora u lik tragično ubijenoga kralja, dok je glumica Nini Violić istodobno i nježna i rastrojena Ofelija i Hamletova nesigurna i autoritarna majka Gertruda. Oko stola su još Pjer Meničanin (Polonije), Jasmin Telalović (Laert), Goran Bogdan (Horacije), Vedran Živolić (Rosencrantz), Petar Leventić (Guildenstern) i Milivoj Beader (grobar i svećenik).

Frljić potpisuje i izbor glazbe, koja odlično pridonosi kontinuiranoj atmosferi tragedije na pomolu. Njegova je predstava zapravo komorna drama u kojoj se iznova i na drugačiji i novi način propituje moral društva i uloga pojedinca u njemu.