Konačna presuda: Odbačene tužbe Hrvatske i Srbije za genocid

Međunarodni sud pravde izrekao je presudu - ni nad Hrvatima ni nad Srbima nije počinjen genocid. Odbacio je uzajamne tužbe Hrvatske i Srbije. Presuda je obvezujuća, konačna i bez prava žalbe. ICJ od osnutka 1945. za genocid nije osudio nijednu državu.

Državni vrh: 'Riješiti pitanje nestalih i povrata kulturnog blaga' - VIDEO
[VIDEO] Vukovarci razočarani - branitelji u šatoru prozivaju Vladu

'Za genocid nije dovoljno samo da su prekršena ljudska prava, to moraju biti ona činjenja navedena i opisana u Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida', rekao je sudac Peter Tomka obrazlažući presudu. Dodao je kako državu koja je naknadno postala članica i potpisnica Konvencije ne može smatrati odgovornom za njeno kršenje. Naime Srbija je u pisanom odgovoru na tužbu navela da je počela postojati 27. travnja 1992. Tragedija u Vukovaru dogodila se prije toga. 'Događaji iz 1995. tijekom Oluje obuhvaćeni su Konvencijom', nastavio je sudac.



Zločini u Hrvatskoj su počinjeni, ali namjera o genocidu nije dokazana

Sud je prihvatio zaključke ICTY-ja prema kojima zločini Srbije u istočnoj Slavoniji, Kordunu, Lici, Banovni i Dalmaciji nisu počinjeni s namjerom da se uništi hrvatsko stanovništvo već da ih se natjera da napuste područja da se stvori homogena sprska država. Sud je utvrdio djelo genocida, ali namjera nije bila istrebljenje jedne skupine, nego samo protjerivanje. Protjerivanje Hrvata nije uključivalo i njihovo sustavno uništavanje. Hrvatska tužba mora se u potpunosti odbaciti, kazao je Tomka.

U Oluji nije počinjen genocid - srpska protutužba odbačena

Sud smatra da je srpska protutužba utemeljena i vezana za osnovnu tužbu, a hrvatska strana mora činjenicama potvrditi njezine tvrdnje. Također Sud je svjestan da mnoge izjave koje je Hrvatska koristila nisu osnovane jer su tek naknadno potpisane. Sud je utvrdio kako nije bilo prekomjernog granatiranja u SAO Krajini. Analizirajući brijunski transkript na kojem je hrvatsko vodstvo 31. srpnja 1995. dogovorilo izvedbu operacije Oluje sud nije utvrdio nikakvu genocidnu namjeru, iako je zločina bilo. Srpska protutužba je odbačena.

Izdvojeno mišljenje suca Trindadea - Hrvatska žestoko napadnuta 


Brazilski sudac Antonio Augusto Cancadi Trindade

Brazilski sudac Antonio Augusto Cancadi Trindade, koji je uz hrvatskog suca Budislava Vukasa glasovao protiv odbacivanja hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid, u izdvojenom mišljenju naveo je da se u Hrvatskoj, sudeći po razmjerima sustavnog razaranja, zapravo nije radilo o ratu, već o izloženosti žestokom napadu. 'Gore spomenuta teška kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava predstavljaju kršenja 'jus cogens' i podrazumijeva odgovornost države te poziv na odštetu žrtvama', dodaje brazilski sudac. Što se tiče nadležnosti suda za događaje u Hrvatskoj počinjene prije 27. travnja 1992., Trindade smatra da se krivnja ne može prebacivati na 'državu koja je prestala postajati'. Trindade je također izrazio žaljenje, posebice iz perspektive žrtava, zbog 'odugovlačenja procesa bez presedana'. 'Paradoksalno, što su teža kršenja ljudskih prava čini se da je dugotrajnije i teže postići pravdu', zaključuje Trindade.

Hrvatski ministar pravosuđa Orsat Miljenić izjavio je kako je zadovoljan što je hrvatski pravni tim pokazao što se stvarno dogodilo u ratu devedesetih. Istaknuo je da je presuda pokazala da je Oluja bila čista vojna operacija s ciljem oslobađanja zauzetog područja. Ponovno je potvrđeno ono što smo uvijek tvrdili, da je na Hrvatsku izvršena agresija JNA i srpskih snaga i da je vođena iz Srbije. Ono što je najvažnije je da je sve bilo vođeno i organizirano iz Srbije, istaknuo je ministar.

Miljenić od Srbije, koja želi postati članicom EU-a, očekuje da sudi ratnim zločincima na svome teritoriju ili ih preda Hrvatskoj. Uz progon zločinaca, rješavanje sudbine nestalih ključno je za buduće odnose Srbije i Hrvatske.





Voditeljica hrvatskog pravnog tima Vesna Crnić-Grotić podsjetila je na ocjenu suda da su brijunski transkripti daleko od toga da ih se može smatrati namjerom ili genocidnim planom. To je dokaz svima da u toj akciji nije bilo planirano uništenje krajinskih Srba, ustvrdila je profesorica međunarodnog prava iz Rijeke.

Hrvatska je tužbu podnijela prije gotovo 16 godina, Srbija je najprije osporavala mjerodavnost Suda, a nakon toga i podignula protutužbu protiv naše zemlje za genocid nad Srbima na hrvatskom teritoriju. U tužbi iz 1999. Hrvatska tereti Srbiju za smrt 12.500 ljudi, stradanja 7700 logoraša i uništenje 1500 vjerskih objekata. Prioritet službenog Zagreba je rješavanje sudbine 865 nestalih Hrvata, pa od Beograda traži podatke o masovnim, individualnim i tzv. sekundarnim grobnicama u Hrvatskoj i Srbiji. Zahtijeva i povrat kulturnog blaga otetog s okupiranih područja - ukupno 25.000 umjetnina iz 45 muzeja, tisuću religijskih artefakata i privatnih arhiva i bibiloteka.

[VIDEO] Povijest hrvatske tužbe protiv Beograda pred ICJ-om

Srbija u protutužbi iz 2010. tvrdi da je u Oluji ubijeno 1719 i protjerano 250.000 hrvatskih državljana srpske nacionalnosti, što je gotovo dovelo do nestanka te etničke skupine koja je prije Drugoga svjetskog rata činila 20 posto hrvatskog stanovništva, 1991. dvanaest, a danas četiri posto. Od Hrvatske traži kažnjavanje počinitelja genocida, stvaranje uvjeta za povratak izbjeglih Srba i poštivanje njihovih ljudskih i građanskih prava. Beograd zahtijeva i da Hrvatska ukine praznik Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja kojim 5. kolovoza obilježava pobjedu u Oluji kao legitimnoj akciji oslobađanja okupiranih teritorija u kojoj je poginulo 196, ranjeno više od 1000 i nestalo petnaest hrvatskih vojnika i policajaca.



Obrazloženje tužbe za genocid

I Hrvatska i Srbija traže odštetu o kojoj bi sud odlučio naknadno, po završetku postupka koji je Hrvatsku stajao 28 milijuna kuna, Srbiju oko šest, a obje su zemlje najviše novca potrošile na strane pravne stručnjake. Kada je u sličnom postupku odlučivao o tužbi BiH protiv Srbije, ICJ je 2007. presudio da se u Srebrenici dogodio genocid nad Bošnjacima, ali da za njega nije odgovorno tadašnje srbijansko vodstvo. Vijećajući suci su imali u vidu i tu presudu kao i odluke Haškog suda (ICTY) koji za zločine sudi pojedincima.