Spomenari - Facebook naših baka

U knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića do 16.03. traje izložba starih spomenara pod nazivom „Facebook naših baka". Izloženo je tridesetak spomenara iz 19. i 20. stoljeća, među kojima i najstariji iz 1839.

Ljudi su oduvijek voljeli ostavljati uspomenu dragim ljudima tako što su pisali spomenare. Spomenar je bila posebna bilježnica, pomno izabranih korica (pliš, baršun, rezbarije na koricama, pozlaćeni listovi).

Spomenari su se pisali prijateljima, kolegama, ljubavima. Pisali su se u bezbrižno vrijeme, ali i u vrijeme rata. Teme su bile ljubavne, o domovini, slobodi, sreći, prijateljstvu i miru.

Često su to prava mala remek djela koja su pisana krasopisima koja uz pjesme i savjete (mudre izreke su većinom pisali roditelji, učitelji, rođaci) sadrže i razne dodatke u obliku crteža, prešanog cvijeća, pramenova kose i heklanih tabletića. Spomenari govore puno o vlasnicima, njihovom obrazovanju, o njihovim ljubavima i  prijateljima.

Bogata kolekcija spomenara

U svojoj kolekciji Zagrepčanin Igor Novaković ima više od 250 spomenara iz cijele Hrvatske i područja bivše Jugoslavije. Ideja o njihovu skupljanju javila mu se prije četiri godine kada je prilikom traženja starih ploča naišao na oglas u kojem se za desetak kuna prodaje spomenar iz 1910. godine.

                                                 
Zainteresiralo ga je kako su i kakve poruke razmjenjivali naši bake i djedovi. Kada sam ga prelistao, pročitao poruke u njemu, pjesmice, pogledao crteže i prešano cvijeće ostavljeno među stranicama osvojio me taj duh vremena u kojem prijateljstvo nije bilo površno. Danas se površno 'lajka' sve i svašta i tako se mjeri i prijateljstvo, kaže Novaković. I dalje ih skuplja tražeći spomenare po zagrebačkim sajmovima na Hreliću i Britanskom trgu, raznim aukcijama. Pri tome je neke spomenare morao "dosta platiti", neke malo, a neke je dobio i na poklon.

Svoje spomenare ne želi držati u svojoj arhivi već ih želi javno izložiti današnjoj djeci kako bi vidjela kako je izgledao Facebook naših baka i djedova.

Govoreći o temama koje se nalaze u spomenarima navodi da što su spomenari stariji teme su to ozbiljnije, pune savjeta i poruka, pogotovu roditelja, rođaka i profesora kojima su njihovi učenici dali da im se upišu za trajnu uspomenu. Pri tome su citati i poruke kroz vrijeme gotovo ostali isti, jedino su se kroz vrijeme minimalno mijenjali stihovi.