'Ako kažu da Gospe nema, ozdravljeni će reći da je ima'

Vatikan bi uskoro mogao objaviti odluku o Međugorju. U posljednjih nekoliko dana papa Franjo je dva puta govorio o tamošnjim ukazanjima. Kako se mogu tumačiti Papine riječi, je li Međugorje mjesto ukazanja, koja je budućnost Međugorja, samo su neka od pitanja o kojima su razgovarali u emisiji HRT-a Otvorenom Domagoj Novokmet i njegovi gosti: Silvije Tomašević, dopisnik iz Rima, Mario Raguž, novinar HRT-a, fra Bože Radoš, Župa sv. Franje Čapljina i Anto Mikić, Hrvatski katolički radio.

U izjavi pape Franje može se iščitati da sve oko Međugorja ide redovitim, protokolarnim, crkvenim putem. Tri komisije su se prije 1991. bavile Međugorjem. Dosadašnji stav komisije koji je iz 1991. godine još vrijedi -  da se događajima u Međugorju ne može pripisati ništa nadnaravno, a da o ljudima koji dolaze treba  pastoralno skrbiti, rekao je Mikić.

Zagovornici Međugorja kažu da se ne smije ništa propitivati, dok protivnici kažu da je to provokacija i da tu nema ništa. Ja samo običan vjernik pa ne znam, ali mi je jedan vatikanski dužnosnik lijepo objasnio da smo mi vjernici dužni vjerovati u ono što molimo u vjerovanju. Dok kod Crkve i komisije koji propituju Međugorje nema strasti, veća je strast među ljudima i vjernicima koji su jako za i jako protiv, rekao je Raguž.

Ja sam neposlušni franjevac. Već sam 18 godina u Čapljini. Sretan sam za svu patnju koju sam podnio i opet bih sve prošao radi ovog trenutka jer danas gledateljima mogu odgovoriti što se tiče Međugorja i vidjelica zašto nitko nije od njih nije otišao u redovnike, svećenike jer to je logično ako vide Gospu jer to je životni izbor. Oni su izabrali teži put, navode mediji. Ne, oni su odabrali lakši put. Ako ih se ovako raspinje kao civile, možete zamisliti što bi im bi bilo da su u koži nas. Ja sam osjetio što i kako bi im bilo. Meni se dogodilo ono što se upravo događa Međugorju. Svi fratri Hercegovačke provincije su štitili svoje župe. Tražili su od biskupa i Vatikana dogovor. Ja sam bio izvan svega toga. Došao sam biskupu u Mostar 1997. godine i rekao mene to ne zanima. Imate provincijala i rješavajte. Ono što mene zanima je, ako sam svoj život dao da budem svećenik, jedva čekao da dođem u oltar. S kojim pravom mi se uskraćuje kanonska misija? Rezultat sukoba znaju u Vatikanu bolje nego ja. Ja tražim odgovor svojih grijeha u Vatikanu, rekao je Radoš.

Treba razdvojiti pitanje ukazanja i priznavanja tog fenomena od službene Crkve od drugih zbivanja crkvenog života kojima je taj kraj opterećen puno prije 1981. godine, dakle pitanje neposlušnosti dijela tamošnjih redovnika. Neposlušnost tamošnjih redovnika crkvenoj hijerarhiji traje više od 100 godina. Komu pripadaju župe u hercegovačkom kraju, to se isprepleće i Međugorju dodaje jednu dodatnu težinu, rekao je Mikić.

U Vatikanu žele sve odvojiti -  je li Međugorje mjesto Gospina ukazanja, ili su vidjelice mjesto Gospina ukazanja? Ako one odlaze u SAD, Argentinu i Gospa im se i ondje ukazuje, onda zašto bi se Međugorje priznalo kao mjesto ukazanja? Drugo su ti odnosi između mostarskog biskupa i franjevaca. Vatikan ne želi ulaziti u njihova sukobljavanja i mislim da odvaja ta dva slučaja. Što se tiče ponašanja vidjelica i da su one razapete - oni sami putuju po svijetu i govore ljudima da im se Gospa ukazuje. Vatikan najviše smeta što se najavljuje da će im se ukazati Gospa. To je kao propaganda jednog događaja koje nema veze s Crkvom, rekao je Tomašević.

Teško je očekivati konačnu odluku. Mnogi napadaju biskupa, sad će i mene napasti da sam njegov odvjetnik, ali nisam. Očekuje se od biskupa da sada ne želi nikakvu odluku, a zapravo je njegova odgovornost najveća. Zamislite obrnutu situaciju da je biskup priznao ukazanje i da se dokaže da nema ukazanja, koja bi to bila velika sramota za Crkvu i veliko ismijavanje. Dok ukazanja ne prestanu, konačni sud se ne može donijeti, smatra Raguž.

Imam osjećaj da je došlo vrijeme kod Međugorja da Gospa nije problem, nego su problem vidjelice i one su stavljene u fokus. Vidjelice su na stupu srama. Ja sam siguran da su oni sretni da se po njima pljuje, samo nek,a Gospino djelo ide dalje. Ljudi koji su ozdravili u Međugorju i doživjeli obraćanje i da Papa 1000 pute reče da Gospe nema, oni bi rekli da je ima. Papa se mora izjasniti, ali od njega se traži razboriti pristup, rekao je Radoš.

Tomašević je naveo primjer vidjelice iz Fatime - otišla je u časne sestre i ostala do smrti. Naveo je i drugi slučaj - Gospa se ukazala u 17. stoljeću u Provansi u francuskim Alpama i ukazivala se 54 godine. Tada nije priznata, a sada je od tamošnjeg biskupa. Ima 2500 objava Gospe, a samo je 14 priznato, rekao je Tomašević.