Što donosi privatizacija voda i prijeti li ona Hrvatskoj?

Projekt HRT-a "Kuda vode vode" mogli ste pratiti u našim televizijskim emisijima, na radiju i webu. U tjednu koji je iza nas pokušali smo dati odgovor na sva pitanja o vodi i vodoopskrbi  u Hrvatskoj.




Naš serijal o vodi završavamo pričom o privatizaciji vodovodno-komunalnih poduzeća u Europi. Iako država negira mogućnost takvog scenarija kod nas, on se spominje kao jedan od izlaza iz nagomilanih problema. No je li privatizacija rješenje i kako bi to utjecalo na cijenu vode za krajnjeg potrošača?

Najskuplju vodu u Europi imaju Danci. U gradu Aarhusu (Orhusu) kubični metar stoji čak 55 kuna, zajedno s pročišćavanjem.

Najjeftinija voda je u Bugarskoj. U Sofiji samo 7 kuna. Zagreb je s cijenom od 18 kuna skuplji od Rumunjske i Grčke, ali jeftiniji od Berlina.

Kako je u mnogim hrvatskim gradovima voda jeftinija nego u Zagrebu, stižu upozorenja da cijena vode nije ekonomska.



To znači ako želimo imati kvalitetnu infrastrukturu, moramo uvesti privatni kapital, privatni kapital će tražiti povećanje cijena i to je neizbježno ukoliko želimo daljnji razvoj komunalne infrastrukture, naročito vode i odvodnje, tvrdi ekonomski analitičar Damir Novotny.

Imamo sustave koji su predimenzionirani, koji stvaraju dugove - ne mogu se amortizirati. Onda ti dugovi koji se gomilaju stvaraju pritisak da se infrastruktura u sljedećem koraku privatizira, ističe Enes Ćerimagić iz Zelene akcije.

No, iskustva europskih gradova u privatizaciji vodovodnih poduzeća su različita. U Berlinu su cijene nakon privatizacije, suprotno očekivanjima, neprestano rasle. Kao i u Londonu.

To je redovito dovodilo do poskupljenja usluga zbog toga što privatnik, naravno, očekuje da će zaraditi, da će imati profit, a naslijedi vodovodnu mrežu koja je vjerojatno u stanju kao i naša - da propušta 70 posto. I onda, naravno, to netko mora platiti - na kraju to budu potrošači, istaknuo je zastupnik u Europskom parlamentu Davor Šrklec.

Ne treba zaboraviti da su naši cjevodvodi zapušteni: više vode propuste, negoli dopreme. Uz trend poskupljenja vode i nizak životni standard - privatizacija bi mogala značiti pravu katastrofu. Na to upozorava rad Ivane Gudelj i suradnika.

Privatizacija u praksi pokazuje jedno drugo lice, a to je izvlačenje profita iz tog sustava i enormno povećanje cijena, ističe znanstvena suradnica dr. sc. Ivana Gudelj.



Vodoopskrba mora ostati javna, ističe Šrklec.

Dakle, voda i zrak su ta dva elementa koja moramo imati na raspolaganju, besplatno, u smislu da svi imaju jednaka prava - a to jedino može biti zajamčeno javnom uslugom. Treba biti u javnom vlasništvu, samo to javno vlasništvo mora imati mnogo kvalitetnije upravljanje nego danas, naglašava.

Irska je poseban slučaj. Njima je voda besplatna. No tome se protivi Europa. Pa kada je prije 7 godina spašavala Irsku od bankrota, tražila je nešto zauzvrat: da se od ove godine uvede naplata vode. Irci su se pobunili. Jer smatraju da voda nije roba, već temeljno ljudsko pravo.

Prema riječima ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine, Hrvati ne moraju strahovati.

To je nemoguće. Vrlo jasno sam rekao, kao resorni ministar, da je sektor vodnoga gospodarstva - odnosno vode, šume i poljoprivredno zemljište - nacionalno bogatstvo Republike Hrvatske. Nisu predmet prodaje i neće biti predmet prodaje dok Vlada Zorana Milanovića vodi Hrvatsku, istaknuo je ministar.

U travnju ove godine o privatizaciji voda govorilo se u "Otvorenom".

Mjerodavni ističu da Hrvatskoj prijeti privatizacija, no za razliku od uvriježenog mišljenja - nismo toliko bogati vodom, već se nalazimo malo iznad svjetskog prosjeka. Stoga se što prije trebamo početi racionalnije ponašati kako bismo nacionalne interese zaštitili od multinacionalnih korporacija.