Umro Antun Radić

U posavskom selu Trebarjevo Desno, udaljenom oko 14 kilometara Savom uzvodno od Siska, kojemu je naziv mijenjan u Desno Trebarjevo, rođeni su hrvatski velikani Antun i Stjepan Radić. Ondje, gdje je nekada bila kuća Radićevih, mještani su im 1991. podigli spomenik. Stariji Stjepanov brat Antun rođen je 11. lipnja 1868., a umro je u Zagrebu 10. veljače 1919.

Bio je novinar i književnik, srednjoškolski profesor, prvi i glavni osnivač Hrvatske pučke seljačke stranke. Kad je završio pučku školu, došao je u Zagreb, nastavio školovanje u gornjogradskoj gimnaziji, a zatim je studirao slavistiku u Zagrebu i Beču. Doktorirao je filozofiju u Zagrebu, a službovao je u Osijeku, Požegi, Varaždinu i Zagrebu. Već kao dječaci, Antun i Stjepan, životne su nedaće svladali marljivošću.

Duboko uvjeren da je nacionalna kultura zapravo kultura hrvatskog sela, Antun Radić pokrenuo je potkraj 19. stoljeća list Dom, namijenjen hrvatskom seljaku, kako je stajalo u zaglavlju za razonodu i nauk. Tim je časopisom, što ga je uređivao pet godina i ispunjavao uglavnom vlastitim prilozima, pripremio tlo za osnivanje Hrvatske pučke seljačke stranke. Godine 1867. objavio je Osnovu za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu u Zborniku za narodni život i običaje te se pročuo kao etnolog. Na književnom području nije dao većih ostvarenja, ali je sve što je napisao bilo na visokom stupnju pismenosti.

Kad se pojavila Maretićeva Gramatika, bio je jedini od hrvatskh filologa koji je upozorio na zablude i opasnosti jezičnih stajališta Tomislava Maretića i hrvatskih vukovaca.

Kao političar Antun Radić zastupao je načelo o samosvojnosti hrvatskog naroda. Osuđivao je svaku hegemonističku koncepciju u južnoslavenskim odnosima. Ugradio je mnoge svoje zamisli u hrvatski seljački pokret i u program njegove stranke. Razvijanje hrvatske seljačke misli nastavio je njegov mlađi brat Stjepan.