Kako su zapravo funkcionirali zagrebački konjski tramvaji

Na današnji dan 1891. ispred Tehničkog muzeja na put je krenuo prvi zagrebački tramvaj. Njime je upravljao vozač Ferdo, uz pomoć konduktera Vida, a tramvaj je vukao konj Belko brzinom od 7,5 kilometara na sat.

Zagreb 124 godine poslije na raspolaganju ima više od  350 tramvaja i gotovo 500 autobusa koji dnevno prevezu oko milijun putnika.

Zagrebački električni tramvaj simbolično će obilježiti 124. godišnjicu organiziranoga javnog prijevoza, kad su 5. rujna 1891. Zagrebom krenula prva tramvajska kola pokretana jednom konjskom snagom.

Istodobno s Trga bana Jelačića, na besplatne vožnje za građane, u 11 sati krenula su dva najstarija tramvaja iz voznog parka ZET-a, dva turistička vlakića i turistički autobus.

Ispratit će ih prva vozačica autobusa u povijesti ZET-a i najstariji vozač tramvaja u mirovini, uz pratnju Puhačkog orkestra ZET-a.

Broj mjesta u turističkom autobusu je ograničen, a ulaznice se već sada mogu preuzeti u prepoznatljivoj kućici ZET-a na uglu Praške ulice i Trga bana Josipa Jelačića. U slučaju lošeg vremena, odnosno kiše, ulaznice će se moći naknadno zamijeniti. Bez obzira na vremenske prilike, tramvaji iz 1923. i 1940. godine, kao i vlakići, kružit će gradskim središtem.

TV kalendar: priča o zagrebačkoj "konjki"

Potkraj 19. stoljeća nagli razvoj Zagreba nametnuo je potrebu za organiziranjem boljeg i bržeg gradskog prometa. S obzirom na to da Zagreb još nije imao električnu energiju, francuski inženjer Raoul Pierre Alexandre Gautier predložio je da se uvede tramvajski prijevoz s konjskom vučom. Međutim, Gautier nije imao dovoljno novca, pa je svoje pravo gradnje prodao Društvu zagrebačkih građana, koje je u svibnju 1891. počelo izgradnju tramvajskih pruga.

Iz Engleske su stigle tračnice, iz Graza tramvaji, dok su konji naravno bili domaći. Na Savskoj cesti izgrađene su upravna zgrada i staje za konje. Konjski tramvaji ili "konjka", kako su ga Zagrepčani od milja nazivali, počeo je svoju gradsku službu 5. rujna 1891. na relacijama od mitnice u Vlaškoj ulici (današnjem Kvaternikovu trgu) kroz Vlašku, Draškovićevu i Jurišićevu ulicu, preko Jelačićeva trga te Ilicom do tzv. Južnoga, danas Zapadnog kolodvora, s odvojkom Frankopanskom i Savskom cestom do Savskog mosta.

Zagrepčani su nagrnuli u novo, senzacionalno prijevozno sredstvo. Dan poslije službenog otvorenja u nedjelju, čak 20.000 građana 'vozikalo' se Zagrebom, koji je tada imao nešto više od 40.000 stanovnika. Vozni park raspolagao je sa 16 kola, a konja je bilo dva puta više. Jedan konj vukao je kola prevalivši put između 26 i 28 kilometara na dan, brzinom od 7,5 kilometara na sat.

Zagrebačka "konjka" održala se do 1910. - kada ju je zamijenio moderni, električni tramvaj. No, "konjki" još nije bilo vrijeme za mirovinu, preselila se u Veliku Goricu, gdje je sve do studenoga 1937. građane prevozila od željezničke postaje do Novog Čiča.