Umro Karlo Khuen Hedervary

Grof Karlo Khuen Hedervary potječe iz njemačko-mađarske obitelji. Rođen je 23. svibnja 1849. na području današnje Češke. Dio mladosti proveo je u Nuštru kraj Vinkovaca, gdje njegova obitelj ima veleposjede. Dobro poznaje i Zagreb jer je nekoliko godina u njemu studirao pravo.

Neposredan povod Khuenovu imenovanju za bana bila je afera nastala nakon što Hrvati nisu htjeli postaviti mađarske natpise uz grbove na zgradi Ministarstva financija u Zagrebu. Mađari primjenjuju silu, Hrvati prosvjeduju,  grof Pejačević odlazi s banskog položaja, a Mađari taktiziraju; skidaju sa zgrade mađarske nazive, ali postavljaju Mađara u Zagrebu za bana.

Režim Khuena Hedervaryja potrajat će dvadeset godina. U tom se razdoblju sustavno guši svaka hrvatska oporba, novine su stalno pod zabranom, osnivaju se mađarske pučke škole, mađarski se uvodi i u hrvatske škole, državnu upravu, na željeznicu. Hrvati se iseljavaju, ponajviše u obećanu zemlju Ameriku, te po starom načelu Divide et impera Khuen potiče međustranačke sukobe i sukobe hrvatskog i srpskog građanstva.

Isidor Kršnjavi, kojemu su Strossmayer, Rački i mnogi drugi zamjerali služenje Khuenu, uspio je vješto u vrijeme njegova režima izvući novac i graditi kulturne objekte u Zagrebu. Stalni pritisak na sve što je hrvatsko stvara u hrvatskom puku, od Varaždina pa sve do Dalmacije, nacionalan ponos. Javljaju se novi, mladi političari poput Vladimira Vidrića i Stjepana Radića, koji se obrazuju pod utjecajem modernih europskih nacionalnih ideja. Hrvati nadilaze političke razlike i bore se za prirodno i zakonsko pravo Hrvatske na samosvojnost i ujedinjenje svih hrvatskih krajeva. Nemiri i afere svakodnevna su pojava.

Josip Strossmayer kralja i cara Franju Josipa u Bjelovaru na fini način naziva lašcem. U Zagrebu je 1895. Franjo Josip, u prigodi otvaranja zgrade Hrvatskog zemaljskog kazališta, dočekan povicima Slava Jelačiću i paljenjem mađarske zastave, a studenti širom Hrvatske sve češće prosvjeduju. Počinje se polako tresti položaj Khuena Hedervaryja. Franjo Josip, koji je imao veliko povjerenje u njega, ipak 1903. smatra da je Khuenovo vrijeme u Zagrebu isteklo, ali kako bi se njegova lojalnost još mogla iskoristiti u Mađarskoj, koja počinje tražiti veću samostalnost i vlastitu vojsku. Hedervary napušta Zagreb. Nikada se više neće vratiti u Hrvatsku, iako će preko novoga bana, Nikole Tomašića, a i poslije, kao mađarski premijer, još niz godina utjecati na hrvatsku politku.

Dragutin, odnosno Karlo Khuen Hedervary umro je 16. veljače 1918. u Budimpešti. Dvije godine prije početka Prvoga svjetskog rata odbačen je kao političar i od ojačalih mađarskih nacionalnih struja i od bečkoga dvora.