Komu odgovara radikalizacija i sijanje atmosfere straha?

Atmosfera podjela i radikalizacije Hrvatske opet nas je zatekla. Čelnici stranaka više su usmjereni na svoje stranačke izborne kampanje negoli na stanje u zemlji. Glas premijera preslabo se čuje, a institucije ne reagiraju na bezakonje. Prosječni hrvatski građanin osjeća nelagodu, želi samo miran život, socijalnu sigurnost i bolju budućnost.

Hrvatska je članica Europske unije i NATO-a, zemlja je nastala na temeljima ZAVNOH-a, a 2016. opet se traže unutarnji i vanjski neprijatelji, opet se na ulicama Zagreba uzvikuje 'Za dom spremni' i opet je reakcija policije izostala. Kao što znamo, policija još nije riješila slučaj poljudske svastike, za što smo uostalom bili i kažnjeni. Govor mržnje pokušava se prikazati kao sloboda govora. Sankcija nema kao ni jasnog stava politike. I ponovno se, kao da nemamo drugog posla, vraćamo u vremena iz kojih smo, nadali smo se, već odavno izašli.

Znači li to da ovakve stvari društvo prešutno ipak tolerira? Pogledajte prilog iz Labirinta.