Karadžiću 40 godina zatvora - kriv je za genocid u Srebrenici, teror u Sarajevu i istrebljivanje

Haški sud proglasio je bivšeg vođu bosanskih Srba Radovana Karadžića krivim za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine u BiH te ga osudio na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora. Prvostupanjska je to presuda i na nju je moguća žalba. Vrijeme provedeno u pritvoru uračunat će se u kaznu. 'Karadžić je razočaran i začuđen te će žaliti se na presudu', izjavio je novinarima njegov odvjetnik Peter Robinson



 

Karadžić je kriv za genocid u Srebrenici i višegodišnje teroriziranje Sarajeva kao i za uzimanje pripadnika UN-a kao taoce. Sud je utvrdilo kako nije bilo genocida u sedam općina - Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku. Utvrđeno je i da je postojao plan sudionika udruženog zločinačkog pothvata za eliminaciju stanovništva Srebrenice, što je dosegnulo razmjere genocida.





'Zadovoljni smo time što je Raspravno vijeće prihvatilo naše opsežne dokaze i izvan svake razumne sumnje utvrdilo odgovornost Radovana Karadžića za zločine. Ti zločini počinjeni su u brojnim općinama u BiH i uključuju opsadu Sarajeva i genocid u Srebrenici', priopćio je Ured glavnog haškog tužitelja Sergea Brammertza. '1993. svijet je odlučio da žrtve u bivšoj Jugoslaviji zaslužuju pravdu. Te su žrtve nama iskazale povjerenje da je provedemo. Danas s ovom presudom to je ispunjeno. Pravda je zadovoljena', naglasio je Brammertz. Istina ustanovljena ovom presudom zauvijek će stajati nasuprot brojnim pokušajima negiranja patnje tisuća žrtava u zločinima počinjenim u bivšoj Jugoslaviji, ističu u tužiteljstvu.

Presudu Karadžiću je u Dnevniku komentirala Višnja Starešina:





Sud je zaključio kako je optuženi trebao znati da postoji rizik zločina nad srpskim stanovništvom tijekom provođenja udruženog zločinačkog pothvata. Mogao je predvidjeti ubojstvo, istrebljenje i progon stanovništva. Karadžić snosi individualnu kaznenu odgovornost za progon, istrebljenje, ubojstvo i deportaciju u odnosu na 20 općina. Predsjednik Sudskog vijeća Korejac O-Gon Kwon, čitajući presudu, rekao je kako je Vijeće zaključilo da je postojao sistematski progon civilnog stanovništva i da su počinitelji toga bili svjesni. Naveo je da je postojao sistematski obrazac zločina nad bosanskim Hrvatima i Bošnjacima u mnogim općinama diljem BiH.

Vijeće je zaključilo da su pripadnici bosanskih Srba počinili ubojstvo, progon i istrebljenje prema nesrpskom stanovništvu. Navodi se, međutim, da ove radnje ipak nisu provedene s genocidnom namjerom te nema dovoljno dokaza da proglasi zločin genocida. Sud navodi mučenja kojima su bili izloženi zarobljenici u srpskim logorima. Spominju se i masovna silovanja počinjena u više od 50 logora i mjesta zatočeništva na području 20 općina. Navodi se i da su srpske snage uništavale i palile kuće te sakralne objekte Hrvata i Bošnjaka te da je dokazano da su postojala masovna ubijanja Hrvata i Bošnjaka. 

Sud je zatim počeo iznositi mišljenje o napadima u Sarajevu. Gađana su djeca na putu do škole. Snage RS-a pucale su na civile, s mjesta gdje su imale snajperska gnijezda i to od kraja svibnja 1992. Koristili su se teškim naoružanjem, minobacačima s više lokacija koje su bile postavljene oko grada. Karadžić je davao naređenja koja se tiču Sarajeva. Pod prijetnjom NATO-a poštovao je dogovore, ali u odsustvu NATO-a i drugih vanjskih faktora, Karadžić je opet provodio teror.

Vijeće navodi kako je postojao udruženi zločinački pothvat da se uzmu pripadnici UN-a kao taoci kako bi se utjecalo na snage NATO-a da ne gađa ciljeve bosanskih Srba. Naredio je da se taoci postave na mjestima koje bi NATO eventualno gađao, a sudjelovao je direktno u akciji zarobljavanja pripadnika UN-a, navodi sudac. U čitanju optužnice u odnosu na Srebrenicu navodi se kako su i prije ubojstava u Potočarima u enklavi Srebrenica uvjeti za život bili gotovo nemogući. U enklavi su uvjeti bili takvi da bosanski Muslimani nisu imali izbora već su bili prisiljeni otići. 

Srpske snage zatočile su 13. srpnja između 1500 i 2000 muslimanskih muškaraca i mladića. Te je večeri prevezeno nekoliko tisuća muškaraca iz Bratunca u Zvornik gdje su idućih dana strijeljani. Vijeće smatra da su Ratko Mladić i još neki zapovjednici dijelili zajednički cilj da se eliminiraju bosanski Muslimani tako da će se prisilno ukloniti starci, djeca i žene iz Potočara. Vijeće navodi da su ovi zločini počinjeni kao dio sistematskog i organiziranog napada. Zaključuje kako su Karadžić i Mladić imali zajednički plan da prisilno uklone Bošnjake iz Srebrenice. Karadžić je osobno naredio da se muslimanski muškarci premjeste iz Bratunca u općinu Zvornik kako bi bili ubijeni.  

Haški tužitelji zatražili su u završnim riječima da se Karadžića proglasi krivim i osudi na kaznu doživotnog zatvora. "Karadžić je imao moć nad životom i smrću bošnjačkih muškaraca u Srebrenici i nije tu moć iskoristio da 16. srpnja 1995. zaustavi ubijanja. Nazivao je podčinjene da provjeri zašto su neki pobjegli", kazao je Tužitelj Alan Tieger.

Kako je 'pao' Radovan Karadžić

Karadžić je optužen za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu u sklopu kojeg je u srpnju 1995. počinjen genocid u Srebrenici te progon i etničko čišćenje nesrpskog naroda u velikim dijelovima Bosne i Hercegovine koji su u sedam općina dosegnuli razmjere genocida. Optužen je za višegodišnju opsadu Sarajeva kojom su terorizirani stanovnici glavnog grada topništvom i snajperima, uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce i njihovo korištenje kao živi štit. Karadžić je za sebe zatražio oslobađajuću presudu tvrdeći da nije imao vlast koju mu tužiteljstvo pripisuje, osporavajući da su se genocid i etničko čišćenje u BiH uopće dogodili.