Obilježava se svjetski dan svjesnosti o autizmu

Glavna skupština UN-a odabrala je 2. travnja za "Svjetski dan svjesnosti o autizmu" čime se željelo skrenuti pozornosti javnosti na sve veći problem ovoga složenog poremećaja. Autizam se najčešće razvije u prve tri godine života te uglavnom ostaje trajno.





Prema podacima Registra za autizam, u Hrvatskoj je 1465 osoba s autizmom, a među njima je 1040 djece. Zbog kasnog dijagnosticiranja tog razvojnog poremećaja, procjenjuje se da je u Hrvatskoj zapravo između 8000 i 12 000 autističnih osoba.

Točno u podne, istodobno su u četrnaest hrvatskih gradova u zrak pušteni plavi baloni s natpisom "Autizam 12000″, čime se upozorava na broj osoba  u Hrvatskoj s poremećajima iz autističkog spektra te na njihove potrebe. Plavim svjetlom bit će sutra obasjane i mnoge poznate građevine u svijetu, poput Empire State Buildinga u New Yorku, ili bazilike Svete obitelji u Barceloni. Ovoj akciji priključit će se i Vlada RH čija će zgrada na Markovu trgu u petak od 20 sati do ponoći biti osvjetljena simboličnom plavom bojom.

Iako se svake godine upozorava na autizam i educira o njemu, još je mnogo problema, kažu roditelji okupljeni u udrugama. Mnoge institucije, posebno državne, nisu prepoznale autizam na pravi način.

Hrvatska i europska javnost svakim danom sve su više upoznati s autizmom, no pred nama je još uvijek dalek put. Suvremene dijagnostičke metode i znanstvena istraživanja dovela su do lakše uspostave dijagnoze i rehabilitacije ali, nažalost, tretmani metode i sustav za zbrinjavanje osoba s poremećajem iz autističnog spektra postoje češće na papiru nego u našim sredinama, istaknula je Lidija Penko, predsjednica Saveza udruga za autizam Hrvatske.

Savez očekuje ispunjenje obećanja o otvaranju četiriju dijagnostičkih centara u Hrvatskoj, a nakon toga uspostavu instituta rane intervencije, što bi djeci s autističnim poremećajem omogućilo bolje napredovanje i uključivanje u svakodnevni život.

Također moramo riješiti pitanje brige o odraslim osobama sa spektrom autističnog poremećaja, koje nakon punoljetnosti i izlaska iz sustava obrazovanja i rehabilitacije ostaju na skrbi svojim roditeljima i obiteljima, a one se nakon nekog vremena, zbog starosti ili bolesti, o njima nisu u stanju brinuti, kaže Penko.