Iranka u Hrvatskoj: Živim u zemlji koju volim i učim najteži jezik na svijetu

Upravo u tjednu kada je naša predsjednica posjetila Iran, ekipa HRT-a razgovarala je s Irankom koja živi u Zagrebu. Njezino ime je Arezoo Assarian i magistrica je znanosti kemijskog inženjerstva. 

U Hrvatskoj je odlučila ostati s namjerom da pokuša raditi i znanstveno napredovati, što joj zasad, nije nimalo lako. Došla je 2007. u posjet suprugu, koji je ovdje bio na magisteriju na strojarskom fakultetu. Suprug je nastavio doktorski studij, a to je učinila i ona. Trenutačno je doktorandica na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu.

Ova ambiciozna znanstvenica te stručnjakinja za boje i premaze marljivo radi na svojem usavršavanju, a to dokazuje i svojim inovacijama. Njezin je najnoviji rad premaz za drvo na bazi vode. Prvi je takav u svijetu. Mogla bi ga i patentirati, ali tu počinju tipični hrvatski problemi.

Za patentiranje treba izdvojiti 10.000 eura i još 5000 za svaku zemlju Europske unije. Pokušala je Arezoo Assarian uspostaviti suradnju s privatnim i državnim sektorom. No bez uspjeha. Nakon toga pokušala je osnovati Centar za istraživanje boja i premaza. Bio bi to prvi takav centar u regiji, no opet nije uspjela.

Da sve bude još gore, ne može se prijaviti na natječaje ni zatražiti potporu iz fondova jer nema hrvatsko državljanstvo. Naime, iako je njezina obitelj osam godina provela u Hrvatskoj, što je prvi uvjet, moraju se odreći i iranskog državljanstva. Suprug je zatražio ispis, no još nije dobio odgovor. 

Tako Arezoo Assarian u znanosti niže uspjehe. No svoj hrvatski san ona i njezina obitelj ne uspijevaju ostvariti. Ipak, puna je lijepih riječi za našu zemlju i ljude. Živim u zemlji koju jako volim i pokušavam naučiti baš najteži jezik na svijetu. Ja volim Hrvatsku i mislim da više od mnogih Hrvata. Možda nitko neće vjerovati, ali to je istina, kaže Arezoo.
 
Kao što je istina da ova Iranka i njezina obitelj doista žele živjeti u Hrvatskoj, riješiti probleme s papirologijom te biti od koristi društvu i otvoriti mogućnost mladim kemičarima da ostanu u zemlji. Zašto bi u to bilo tako teško vjerovati?