A što sad, nakon referenduma?

Redoviti summit EU-a održat će se idući utorak i srijedu, kada bi Cameron mogao aktivirati članak 50 Lisabonskog ugovora, pravnu osnovu za izlazak iz EU-a, što će biti znak za početak dvije godina pregovora o razdruživanju. Nepoznanica je kakve će odnose Velika Britanija dogovoriti s EU-om, jednom kada iziđe iz Unije. 

Da bi zadržala pristup zajedničkom tržištu, ključnom za njezin divovski financijski sektor, morat će usvojiti sve europske zakone a neće imati pravo glasa u njihovu oblikovanju i morat će uplaćivati značajan iznos u europsku blagajnu kao i Norveška i Švicarska. Banke i financijske institucije u Velikoj Britaniji izgubit će automatsko pravo da prodaju usluge u Europi ako ne budu poštivali europska načela slobodnog kretanja robe, kapitala, usluga i ljudi.
Britanci izabrali izlazak iz Europske unije, Cameron nudi ostavku
Ne zna se ni što će biti s milijunima Britanaca koji žive drugdje u EU-u i uživaju pristup zdravstvenoj skrbi i drugim pogodnostima članstvau Uniji, kao ni s dva milijuna europskih građana koji žive i rade u Velikoj Britaniji. Francuska i Njemačka neće biti sklone olakšati joj život da ne bi ohrabrile euroskeptike da i oni organiziraju referendume. Francuski ministar gospodarstva Emmanuel Macron upozorio je prošli vikend: Kad ste vani - vani ste! 





Ugovor o izlasku?

Osim danskog Grenlanda, koji je izišao iz EEZ-a 1985. nakon spora oko prava na ribolov, Velika Britanija prva je zemlja koja izlazi iz EU-a. Čak i europski dužnosnici kažu da je Europa time krenula nepoznatim putem. Procedura izlaska regulirana je europskim ugovorima - riječ je o članku 50, uvedenom Lisabonskim ugovorom 2009. On definira uvjete dobrovoljnog izlaska iz EU-a, na što ima pravo svaka država članica bez posebnog opravdanja.

Ako tako odluči, London će morati dogovoriti "ugovor o izlasku", koji će u ime Unije sklopiti Vijeće EU-a, kvalificiranom većinom, uz pristanak Europskog parlamenta. Ugovor ne bi morale ratificirati sve države članice EU-a. No ratifikacija je potrebna za bilo kakve promjene europskih ugovora ili međunarodne ugovore za kojima bi se pojavila potreba u slučaju izlaska, primjerice sporazum o slobodnoj trgovini.

Europski ugovori ne bi vrijedili za Veliku Britaniju od datuma stupanja na snagu tog ugovora ili dvije godine nakon što London obavijesti EU da izlazi, ako se u međuvremenu ne postigne dogovor. EU i London mogli bi, međutim, i produljiti rok za postizanje dogovora.

Radi li se o deset godina neizvjesnosti, kako je predvidio London?

Nakon braka koji je trajao više od četiri desetljeća, od 1973., London mora promijeniti nacionalno zakonodavstvo kako bi zamijenio mnoge zakone koji proizlaze iz članstva u EU-u, kao na primjer na području financijskih usluga. To će vjerojatno potrajati dugo, prvo da bi dogovorili izlazak iz EU-a, potom buduće odnose s EU-om te naposljetku trgovinske sporazume sa zemljama izvan EU-a, ističe britanska vlada. U njezinom izvješću iz veljače spominje se "do deset godina neizvjesnosti" koja bi opterećivala financijska tržišta ili vrijednost funte.

Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk kazao je da bi procedura razdruživanja mogla trajati sedam godina. Sve bi bilo gotovo do kraja 2019., smatra pak bivši britanski ministar pravosuđa, euroskeptik Chris Grayling.

Kako će izgledati proces razdruživanja komentirala je za Dnevnik HRT-ova dopisnica iz Bruxellesa Jasna Paro.





Koji će biti model suradnje, hoće li slijediti Norvešku ili Švicarsku?

Najjednostavnija hipoteza bila bi da se Velika Britanija pridruži Islandu ili Norveškoj kao članica Europskog gospodarskog prostora (EEA), što bi joj osiguralo pristup zajedničkom europskom tržištu. Ali London bi tada morao poštivati pravila tog tržišta, a ne bi mogao sudjelovati u njihovu definiranju i morao bi uplaćivati priličnu svotu novca u zajednički europski proračun. To mu ne bi donijelo niti toliko željenu kontrolu nad imigracijom - Norveška primjenjuje ista pravila o slobodi kretanja ljudi kao i EU.

Drugi scenarij mogao bi biti primjer Švicarske. No malo je vjerojatno da bi Ujedinjeno Kraljevstvo htjelo krenuti tim putem, smatra bivši glavni pravnik Vijeća EU-a Jean-Claude Piris, danas konzultant.

U jednom istraživanju o posljedicama Brexita, on ističe da je Švicarska sklopila više od stotinu sektorskih sporazuma s EU-om, izuzevši usluge, i da Unija danas nije time zadovoljna. Pokušaj Švicaraca da na referendumu 2014. ograniče useljavanje iz EU-a, što je protivno slobodi kretanja ljudi, izazvao je kaos. Bruxelles je zauzvrat blokirao pristup švicarskih sveučilišta europskim istraživačkim projektima, a studentima pristup Erasmusu. Restrikcije za radnike iz EU-a još nisu uvedene, rješenje se još traži.

Zajedničko tržište nije švicarski sir

Zajedničko tržište nije švicarski sir, upozorila je tim povodom potpredsjednica EK Viviane Reding. EU povezuje zajedničko tržište sa slobodom kretanja ljudi pa bi to Velika Britanija u nekoj mjeri morala prihvatiti.

Druge opcije su sklapanje sporazuma o slobodnoj trgovini s EU-om ili carinska unija kao s Turskom. Bez dogovora, Velika Britanija postala bi treća država u odnosu na EU, kao SAD ili Kina, kaže Piris. Kakav god bio scenarij, London ima samo jednu alternativu, smatra on: postati svojevrstan satelit EU-a ili se suočiti s većim preprekama između svojeg gospodarstva i svojeg glavnog tržišta.

Institut Open Europe upozorava da bi rješenja po uzoru na Norvešku, Švicarsku i Tursku bila mnogo nepovoljnija za Veliku Britaniju u odnosu na prednosti koje sada uživa kao punopravna članica Unije. 

Koje su moguće financijske implikacije i posljedice za Britance u EU-u?

U slučaju Brexita, prva institucija koja bi se našla na kušnji je Europska središnja banka (ECB). Postoji rizik da bi europskim bankama moglo ponestati likvidnosti, za što se bankarski sustav pripremao zadnjih mjeseci.

London će morati pregovarati o statusu svojih gotovo dva milijuna državljana koji žive ili rade u EU-u. Njihova prava na mirovinu ili pristup zdravstvenim uslugama u 27 država članica EU-a bila bi dovedena u pitanje. Britanski državljani u inozemstvu, uključujući umirovljenike u Španjolskoj, ne mogu očekivati da će im prava biti zajamčena. A svako pravo koje bi se dogovorilo za Britance u drugim državama članicama EU-a bilo bi uvjetovano reciprocitetom za građane EU-a u Velikoj Britaniji.

Engleski jezik i nakon odlaska Velike Britanije ostat će službeni jezik u EU, jer je službeni jeziku u Irskoj i na Malti.

Puno Britanaca koji su dugo u Bruxellesu zatražilo je belgijsko državljanstvo ili državljanstvo bračnog partnera, ako su u braku s nekim iz druge članice Unije.