Indiji je prioritet uhvatiti se u koštac s društvenom nejednakošću

Indija, druga najmnogoljudnija zemlja svijeta i najveća svjetska demokracija, slavi 68. Dan Republike. U neprestanom rivalstvu oko gospodarskog rasta, kineska je ekonomija ipak u prošloj godini neznatno pretekla indijsku, kojoj u 2017. Svjetska banka prognozira rast od 7 posto. 

Koji izazovi osim demografskog čekaju Indiju, kako se nosi s posljedicama urbanizacije, ekonomske liberalizacije i posvemašnje globalizacije, te koji su to milenijski projekt Indijci uspješno odradili, u New Delhiju i Mumbaiju provjerio je Dragan Nikolić.

U New Delhiju broj se automobila posljednjih godina utrostručio. Sada ih je na prometnicama megalopolisa koji ima između 18 i 19 milijuna stanovnika - gotovo devet milijuna! Zbog neutažive gladi indijske srednje klase u Indiji je uostalom proizveden i najjeftiniji auto na svijetu... 
Ovdašnji konzumerizam danas je gotovo na razini nadaleko poznatog indijskog spiritualizma, kojega je simbol najveća i najpoznatija džamija u zemlji - Jama Masjid. Tradicionalna Indija ima i svoje naličje. Pristup internetu ima malo više od četvrtine ukupne populacije, gotovo 800 milijuna Indijaca danas ima pametni telefon, globalizacija u nezaustavljivom naletu… 

Ravi Sundarm iz Centra za istraživanje društava u razvoju kaže kako se najveća ekspanzija nakon globalizacije dogodila u uslužnom sektoru. Ljudi rade u malim trgovinama, u pozivnim centrima, u uslužnom sektoru informacija na Zapadu. Rade na uslugama za pohranu podataka za kućne korisnike, u dostavi. U Indiji se sve dostavlja na kućni prag, osobito u gradovima. To nećete naći na Zapadu

Više od šest desetljeća nakon stjecanja neovisnosti, u Indiji je 2009. donesen zakon koji svakom djetetu između 6 i 14 godina jamči besplatno obrazovanje koje je obvezno. Iako je broj djece koja napuste školu velik, svi imaju jednaku početnu šansu. I to je jedino bitno. Od malih nogu traje borba za opstanak, poslije se pokazuje koliko je jako oružje ljudski kapital… Prema riječima odvjetnika Juspreeta Singha Chawala Indija ima dobre javne škole, učitelji su dobro plaćeni. No, dodaje, dobra infrastruktura i ulaganje u nju ne rezultira uvijek dobrim obrazovanjem.

Škripi i u visokom obrazovanju. S više od 300 sveučilišta diljem zemlje godišnje izađe dva i pol milijuna mladih s diplomom. Velik dio njih nije, međutim, spreman za tržište rada. Da bi stekli vještine i praktična znanja, tvrtke moraju uložiti i do godinu dana vremena… Godišnje u Indiji diplomira dvostruko više inženjera nego u Americi, njih oko 400 tisuća. Četvrtina njih tehnološki su lumeni koji izvrsno govore engleski.

Indija je trenutačno treći najveći bazen start-upova na svijetu s 19 tisuća njih s tehnološkim predznakom. Još uvijek nije sigurno koliko ti startupovi zarađuju i jesu li solventni i održivi. Treba još pričekati i vidjeti je li to inovacija u zemlji koja će izaći na dobro ili samo običan mjehur.

Sljedeći je podatak već potvrđen - tijekom sljedećih 20 godina na indijsko tržište rada pristizat će svaki mjesec milijun ljudi. Mnogi od njih bez osnovnih vještina. A država može stručno osposobiti godišnje tek malo više od četvrtine tog broja. Rajat Kathuria iz Indijskog vijeća za istraživanje međunarodnih ekonomskih odnosa kaže da ako ne osiguraju proizvodna radna mjesta za one koji ulaze na tržište rada, Indija će postati mjesto gdje se demografski profil iz demografske dividende pretvara u demografsku katastrofu.

To više jer je nezaposlena svaka treća mlada osoba koja je diplomirala, a ima manje od 29 godina. Velik dio tih mladih i obrazovanih koji ne može uskočiti u jureći vlak nove srednje klase nerijetko se otuđuje. Njihova huda sudbina dio je širega strateškog problema. Kathuria drži da Indija ne ulaže dovoljno u istraživanje i razvoj i inovacije. Ne ulaže ni Kina, ali Kina ide ususret tom izazovu. Kinezi žele postati globalno čvorište za inovacije, ono što SAD već jesu. Kina je prepoznala da su inovacije rješenje za dugoročni i održiv rast.

Indijci pozorno uče iz kineskog modela decentralizacije. U Kini se, naime, provincije međusobno natječu u privlačenju domaćih i stranih investitora. Indijske savezne države stoga poručuju - i mi želimo sami odlučivati o vlastitoj sudbini. 

Aktualni indijski premijer Modi zacrtao je ambiciozan plan - u sljedećem desetljeću milijardu i 300 milijuna Indijaca podignuti na standard kineske srednje klase. Sada je indijskog srednjeg staleža između 300 i 350 milijuna ljudi. 

Nakon liberalizacije 1990-ih, poslije godina protekcionizma i ekonomske krize, Indija je otvorila 90 posto svoje ekonomije. Ostale su neotvorene još neke niše. U svakodnevnom životu za obične Indijce najvažnija je ona s uličnim i malim trgovinama. O mogućem ulasku stranih trgovačkih lanaca s više brandova u gradove s više od milijun stanovnika odlučuju pojedinačno savezne vlade, svaka za sebe. A to se još dugo neće dogoditi. Prodor zapadnih supermarketa i okrupnjivanje trgovine na malo ugrozilo bi 35 milijuna radnih mjesta, ubilo male trgovce. Kad se broj pomnoži s brojem članova obitelji, penje se na 220 milijuna.

Najnovije demografske prognoze govore kako će već 2022. godine Indija brojem stanovnika prestići Kinu. Posljednji popis stanovništva, onaj iz 2011., najveći biometrijski popis u povijesti čovječanstva, pokazao je da gotovo 70 posto Indijaca, bez obzira na ubrzanu i nekontroliranu urbanizaciju zemlje, i dalje živi na selu.

Poljoprivreda čini 16 posto indijskog BDP-a. Interes je države stoga pomagati seljacima subvencioniranim nabavnim cijenama riže i žitarica. To je prije bilo znatno teže jer velik dio ovih ljudi nije imao identifikacijski dokument. Sada ima. U dosad jedinstvenom pothvatu na svijetu, koji je Indiju prometnuo u globalnog lidera u biometrijskoj tehnologiji, a stajao milijardu i 100 milijuna dolara, gotovo svi oni dobili su jedinstveni identifikacijski broj. 

Izrada jedinstvenog identifikacijskog broja stoji jedan dolar. Nije obvezatan, izdaje se na dobrovoljnoj bazi. Iako ga vlasti mogu zatražiti ako građanin traži socijalnu pomoć ili bilo koju vrstu potpora.

Osim što jedinstveni identifikacijski broj pomaže u usmjeravanju neformalne ekonomije prema formalnoj - iznimno bitno s obzirom na to da u Indiji na neformalnu ekonomiju otpada čak 45 posto BDP-a i 80 posto radnih mjesta - preko izravnih uplata države krajnjim korisnicima omogućuje i veću dostupnost programa pomoći za siromašne.

Uporabom jedinstvenog identifikacijskog broja vlasti će godišnje uštedjeti 11 milijardi dolara, izračunala je nedavno Svjetska banka. Biometrijski i osnovni demografski podaci koji su uzeti prije njegove dodjele - nema podataka o zanimanju, vjeri, prihodima ili pripadnosti kasti - pohranjeni su u središnjoj bazi. Njihova zaštita zajamčena je posebnim zakonom. Broj služi isključivo za potvrdu identiteta, ali omogućuje i korištenje naprednih usluga…

Ajay Bhushan Pandey iz Indijske agencije za jedinstveni identifikacijski broj objašnjava kako osoba bez ijednog papira dolazi u banku, daje svoj jedinstveni identifikacijski broj i ostavlja otisak na biometrijskom aparatu u banci. Svi njegovi podaci - ime, adresa, fotografija - spuštaju se sa središnjeg servera do banke, koja otvara bankovni račun.

Jesensko istraživanje utvrdilo je, međutim, da se na 10 milijuna bankovnih računa u Indiji nalazi tek po jedna rupija. Bez obzira na to što na svojoj financijskoj pismenosti još moraju prilično poraditi, Indijci su nacija u atomskom naletu. Za tri godine prosječna dob Indijca bit će, naime, 29 godina! Osam godina mlađi prosjek od Kineza i Amerikanca, 16 od zapadnog Europljanina, 19 od Japanca! Na tržištu rada za tri godine bit će, pak, 47 milijuna Indijaca - viška... 

Zbog ekonomskog rasta između 2004. i 2009., kada je Indija rasla u prosjeku 9 posto godišnje, iz siromaštva je u Indiji pobjeglo 137 milijuna ljudi. Ipak, svaki treći stanovnik planeta koji dnevno na raspolaganju ima manje od dolara na dan živi danas u Indiji. 70-ak milijuna ljudi nema pristup pitkoj vodi, gotovo 800 milijuna njih odgovarajuće sanitarne uvjete...

Ravi Sundaram iz Centra za istraživanje društava u razvoju kaže kako ne žele postati još jedna karikirana verzija Brazila. S velikom društvenom nejednakošću, urbanim kriminalom i koncentracijom medijske i financijske elite. To je zadnje što želimo. To ne bi bila Indija kakvu želimo. Hvatanje ukoštac s društvenom nejednakošću treba biti prioritet, koliko god se govorilo o ekonomskom rastu.

Proizvodnja s tek 15 posto pridonosi ukupnoj indijskoj ekonomiji, što je triput manje nego u kineskom slučaju. Vlasti u New Delhiju žele da do 2025. dosegne udjel koji bi omogućio otvaranje 100 milijuna novih radnih mjesta. Jer u protekla dva desetljeća Indija je bilježila rast bez takvog čega, s obzirom na to je model počivao na dominaciji uslužnih djelatnosti. A to znači ponajprije kapital i zaradu, ne i zapošljavanje. Kineska ekonomija trenutačno je pet puta veća od indijske. Ali kineski je zmaj već dulje umoran. Je li došlo vrijeme da indijski slon zapleše, bez grča, i probudi sve u šumi?