Dragan Nikolić: Položaj žena u Indiji

Iako indijski Ustav jamči ravnopravnost spolova, još uvijek je riječ o iznimno patrijarhalnom društvu. Ono, međutim, izrasta u jednog od globalnih lidera, a žene lideri, ili naprosto one s vizijom i vlastitim pogledima na život, nameću se kao nužnost buduće Indije. S kakvim se sve izazovima i preprekama, predrasudama i opasnostima, ali i šansama susreću mlade Indijke, u reportaži Dragana Nikolića.

Prvi put jedrila je s deset godina. Na moru se, kaže, osjetila svojom, slobodnom. Roditelji su dali pristanak da nastavi dalje, kao i indijska mornarica, gdje su joj naposljetku predložili da se okuša u natjecateljskim vodama, budući da je nakon tečaja jedrenja doista zagrizla. I onda je krenulo. Najprije klasa optimist, pa prelazak na druge klase, a onda i osnivanje ženske jedriličarske ekipe. Nesvakidašnja stvar u indijskom sportu, jer na sto muškaraca koji se bave jedrenjem dolaze samo tri žene.

Isprva su se sve djevojke iz moje ekipe bojale. Smatrale su da su slabije od muškaraca, svi su oni u mornarici.. A onda smo otkrile da se možemo služiti tehnikom umjesto snage kako bismo dostigle njihovu kvalitetu, rekla je jedriličarka Ayesha Katherine Lobo.

Naiyya Saggi najprije je završila pravo u Mumbaiju, potom poslovnu školu na Harvardu. Nakon povratka u Indiju krajem 2014. osnovala je platformu BabyChakra. Dok je radila za jednu konzultantsku tvrtku, gdje se bavila pitanjima zdravlja majke i djeteta, shvatila je, naime, da ne postoji jedinstvena platforma koja bi pomagala roditeljima pri donošenju kvalitetnih odluka kada je u pitanju skrb o djetetu.

Indija ima najveću skupinu ljudi rođenih tijekom istog razdoblja u svjetskim okvirima, veću nego Kina. Svake se godine u Indiji rodi 27 milijuna djece. Dakle, veličina tržišta uopće nije upitna. Zadnje procjene kreću se oko 24 milijarde za usluge i proizvode samo na području skrbi za dojenčad u Indiji, istaknula je Naiyya Saggi.

BabyChakra ima i aplikaciju na androidu i na Google Play Storeu, na Googleu je ocijenjena najboljom aplikacijom u kategoriji roditeljske skrbi. Do kraja godine planiraju biti prisutni u deset najvećih indijskih gradova. Okupljeni oko BabyChakre pitaju vlasti - kako pomažete zaposlenim majkama u našoj zemlji? Od svih zemalja BRICS-a Indija ima najnižu stopu uključenosti žena u tržište rada, a velik dio problema krije se i u majčinstvu.

Ako proučite koliki je u današnjoj Indiji udjel žena na tržištu rada nakon poroda, on iznosi bijednih 25 do 30 posto. Nikad u povijesti indijskog tržišta rada nije bio tako nizak, naglasila je Naiyya Saggi.

Indijski zakoni omogućavaju tri mjeseca plaćenog dopusta nakon poroda. Žene kojima su uskraćena ta i druga majčinska prava ne odlučuju se za sudske bitke već jednostavno daju otkaz. Iako s indijskih fakulteta izlazi više diplomiranih žena nego muškaraca, jači spol i dalje suvereno vlada visokoobrazovanim tržištem rada. U svakodnevici nižih društvenih slojeva situacija je gotovo beznadna, a jedan od primjera jest i javni prijevoz, kojeg koriste stotine tisuća žena radnica.

U javnom prijevozu reći će muškarcima da im prepuste mjesto jer su umorne. Ako nijedan muškarac trudnici ne prepusti mjesto, ona doslovno pozove policajca i kaže mu da ih sve istjera iz vlaka jer se ne bi smjeli tako ponašati, rekla je Ayesha Katherine Lobo. 

Kako bi se Indijkama omogućio komfor i sigurnost pri prijevozu na radno mjesto i s njega, vlasti su u velikim gradovima uvele specijalne vlakove samo za žene. Za neke pozitivan pomak, za neke segregacija. 

Kad pripadate društvu koje gotovo kulturološki ili socijalno odobrava odvajanje spolova, to prerasta u heterotopiju, mali prostor u kojem se žene bar mogu polako privikavati na prisutnost u javnosti. Mnogi na to kažu - "Zašto samo dva vagona, zašto ne četiri?"" Tko kaže da ima samo toliko žena?", rekla je filmska redateljica Anandana Kapur.

Javlja se svojevrsni nagon za samoočuvanjem. Kad pogledate naraštaje indijskih muškaraca ili obitelji koje nisu navikle na to da su žene toliko emancipirane, glasne i bez dlake na jeziku, doživljavaju to gotovo kao protureakciju na vlastiti temeljni identitet, smatra Naiyya Saggi.

Malo je tko očekivao da će zbog jedne žene ovako izgledati ulice New Delhija na izmaku 2012. Da će bijesni prosvjednici ovakvom žestinom krenuti na policiju. 23-godišnja studentica, grupno silovana u autobusu u indijskoj prijestolnici, nakon što je i njezin pratitelj brutalno pretučen kao i ona, a autobus je prošao nekoliko policijskih punktova, naposljetku je preminula. Vlada je nevoljko morala reagirati, uvedeni su brzi sudovi jer su inače suđenja za silovanja znala trajati i više od desetljeća. Uhođenje, voajerizam i seksualno uznemiravanje postali su 2013. kažnjivo djelo. Za silovanje i ubojstvo otad se i dječacima starijima od 16 godina može suditi kao odraslima, a u zakone je ponovno uvedena smrtna kazna u slučaju brutalnih silovanja.

Jedina sloboda koju bih htjela kao žena jest sigurnost. U indijskim gradovima postoje vrlo različiti stupnjevi sigurnosti na osobnoj, fizičkoj razini. U nekim dijelovima na sjeveru žene nisu fizički sigurne. Prema nedavnom istraživanju oko 45 posto žena u Indiji doživjelo je različit stupanj seksualnog uznemiravanja, istaknula je Naiyya Saggi.

Ovo je dokaz pokušaja napastvovanja djevojke u Bangaloreu u novogodišnjoj noći, snimka nadzornih kamera pokazuje upornost dvojice mladića na skuteru. Srećom se žena uspjela oduprijeti, napadači su pobjegli. Nitko od prolaznika nije reagirao.

Moja sestra radi u međunarodnoj zračnoj luci kao terapeutkinja. Kući se vozi u jedan ujutro. Vraćaju ih kući posebnim automobilima kojima upravljaju žene. Zahvaljujući tome osjećaju se sigurno u gradu u kojem ima više muškaraca nego žena, rekla je Ayesha Katherine Lobo.

Od početka 1990-tih do danas, kažu statistike, broj silovanja u Indiji povećao se za 240 puta, a silovanje je prijavljeno svake 22 minute! New Delhi, u kojemu žene nakon pada mraka ne izlaze same na ulicu, drži neslavni rekord. Broj silovanja u njemu porastao je za četiri puta, u prošloj godini nije riješeno više od trećine slučajeva uznemiravanja žena.

Ne znam znate li za divan pokret diljem zemlje. Zove se "Pinjra Tod", što znači "Razbijte kavez". Mlade žene odbijaju se vratiti u mjesta stanovanja i kampuse do osam sati navečer. Poručuju - "Nemojte izjavljivati da su ulice nesigurne. Osigurajte ih i dopustite nam da se vratimo". Zapravo, "dopustiti" nije prava riječ. Moje je pravo da se vratim kad god želim, rekla je Anandana Kapur.

Anandana Kapur autorica je niza dokumentaraca. Društvena kroničarka, feministica. Ukazuje na činjenicu da su ženska djeca u indijskom poimanju manje vrijedna. Muško dijete je poželjnije, zbog njega obitelj neće morati izdvojiti za miraz i financijski osiromašiti. Milijuni slučajeva feticida ženske djece tijekom posljednjih nekoliko desetljeća nešto su najpotresnije i najsramotnije u suvremenoj Indiji.

To se odrazilo na nejednak omjer spolova. Umnogome je dovelo do trgovine ljudima jer postoje čitava sela bez žena reproduktivne dobi, istaknula je Anandana Kapur. 

Ljudi obilaze sela i pokušavaju nagovoriti stanovnike da dopuste djevojkama da se bave bilo kakvom aktivnošću, ali mnoge obitelji razmišljaju - "Moja se kći treba udati, roditi djecu.." Ne vide život izvan toga jer takav život nisu vidjeli ni u svojim naraštajima, objasnila je Ayesha Katherine Lobo.

Jedna se stvar kroz naraštaje nije mijenjala. Dogovoreni brakovi dio su indijske kulture i danas. U ovdašnjem društvu, naime, zasnivanje braka iz ljubavi nije nužnost. Kaste službeno ne postoje više od pola stoljeća, ali one su polazište pri odabiru budućeg bračnog druga. Na selu za mlade odlučuju roditelji. U gradovima oni sami sve više na specijaliziranim internetskim stranicama, prema traženim parametrima.

U najliberalnijim, najimućnijim i najobrazovanijim krugovima ugovoreni brak je sličniji servisu za traženje partnera koji vam osiguravaju roditelji. Upoznate mladića, popijete kavu ili piće. Ako vam se svidi, nastavite se viđati. Ako vam se ne svidi, prijeđete na sljedećeg kandidata. A sve to u aranžmanu roditelja. Naravno, u nekim indijskim selima nemate izbora. Postoje brakovi u koje djevojčice ulaze vrlo rano, u mnogim slučajevima i prije prve menstruacije. Ima slučajeva da se ljudi vjenčaju, a da se prije toga nisu ni vidjeli, rekla je Naiyya Saggi.

Prije je to bilo nemilosrdno. Morali ste se vjenčati s osobom koju je obitelj odabrala. Često je to bilo zbog klasnih i kastinskih savezništava. Pritom su ulogu igrali dogovori oko imovine ili miraza, što je vrlo sramotna stvarnost indijskog društva. No današnja su zbivanja opet rezultat veće obrazovanosti žena, izloženije su vanjskim utjecajima, dostupna je tehnologija, rekla je Anandana Kapur.

Žene u Indiji danas dobivaju pristup pametnom telefonu, a time i internetu, širokoj platformi na kojoj se izražavaju u nevišenim razmjerima. Zalog budućih tektonskih promjena.

Mislim da će za pet godina biti radikalnih pomaka s golemim posljedicama. Danas žene sve glasnije izražavaju svoja prava, kako ih one doživljavaju, kao pojedinci. Zbog toga će doći do pomaka u političkim smjernicama, kao i u strukturama poslodavaca, smatra Naiyya Saggi.

Pogled na Vrata Indije, najprepoznatljivija vizura Mumbaija s mora. Trenirajući ili podučavajući mlade Indijke jedrenju - uz šumu turističkih brodica koje isplovljavaju, jer Mumbai nema svoju marinu – na njih svakoga dana gleda i djevojka s porukom, glasnica nove Indije.

Oduvijek sam htjela nastupiti na Olimpijskim igrama, bila sam u timu i natjecala sam se da izborim plasman. Prekinula sam, međutim, kako bih završila školovanje. No polako se vraćam i opet se natječem. Dobar moto bio bi : "Slijedite svoje srce", poručila je Ayesha Katherine Lobo.

U ljubavi ili karijeri, koliko god to mladim djevojkama u današnjoj Indiji bilo teško i izazovno..