Nikolina Nikoleski - umjetnica indijske duše

U jednome od najnapučenijih gradova na svijetu, indijskoj prijestolnici New Delhiju, živi i desetak Hrvata. Među njima je profesionalna plesačica, koreografkinja i profesorica indijskoga klasičnog plesa, ali i suvremenog plesa i joge Nikolina Nikoleski. Ona sada već 13 godina živi u jednoj od najfascinantnijih zemalja svijeta. O tome je razgovarala je s HRT-ovim novinarom Draganom Nikolićem.

U doticaj s drevnim hramskim plesom došla je tijekom srednjoškolskih dana u Zagrebu, gdje je završila ritmiku i ples. Odlučila se zatim profesionalno baviti suvremenim plesom, spakirala stvari i krenula na studij, najprije u Austriju, u Salzburg, pa u Essen u Njemačkoj. Ljubav prema indijskom klasičnom plesu, koji ju je osvojio još davnih dana u jednoj predstavi u zagrebačkom HNK nije se, međutim, putem izgubila. Odvažila se 2004. na novi studij, prva interkontinentalna adresa bila je južna indijska država Kerala. Preselila sam se potkraj 2004. u Delhi, gdje sam dobila stipendiju indijske vlade za studij klasičnog indijskog južnog plesa. I otada sam u Delhiju. Nakon završenog studija počela sam podučavati ples, prvo u francuskoj školi, zatim britanskoj, indijskoj i, evo, Delhi je moj novi dom, kaže Nikolina. Osim plesa, Nikolina Nikoleski predaje i jogu, nastupa na najprestižnijim indijskim festivalima klasičnog plesa. Kostimirani ples na južnoindijsku karnatsku glazbu umnogome je introspektivan. Znalci će reći da lice umjetnika mora slati poruku, zračiti poput slikarskog platna. Sedam je vrsta klasičnog indijskog plesa, svaki je od njih drugačiji i prepoznatljiv. Oni koji ga donose na scenu vrhunski su umjetnici, ali u percepciji običnog puka ne mogu se mjeriti s bolivudskim filmskim zvijezdama.

Bogati i slavni reći će kako se New Delhi u posljednjem desetljeću jako promijenio, mješavina indijske tradicije i zapadnog svijeta učinila ga je doista kozmopolitskom metropolom. Siromašni će naglasiti nedostatke njegova ubrzanog razvoja. Petina stanovništva New Delhija još, primjerice, nije spojena na vodovod i pitku vodu dobiva iz cisterni. Problem je, međutim, što nedostaje više od 750 milijuna litara vode na dan kako bi se zadovoljile potrebe svih stanovnika.



Uz velike prometne gužve, indijska prijestolnica jedan je od svjetskih megalopolisa s najonešišćenijim zrakom, a potkraj 2016. zabilježeno je najgore stanje u posljednjih 17 godina. Zelena pluća grada, površinom golemi parkovi, nisu mogla do zraka. Kao ni brojni majmuni koji u njima žive, a izlaze uz gradske prometnice kako bi uživali u gozbi koju im najčešće prirede strani turisti. New Delhi se prometnuo u najposjećenije odredište kada je riječ o  indijskim gradovima.

Za mnoge stanovnike New Delhija svakodnevica podrazumijeva suživot s prirodom. Obitelji se u Indiji okupljaju oko stola bilo da je riječ o zajedničkim izlascima u restorane ili pripremanju večere kod kuće. Živim u kući gdje su majmuni svakodnevni gosti, vjeverice mi ulaze kroz prozor, gdje se slon parkira ispred mog ulaza i jede lišće. Indijci drugačije putuju od Hrvata, kaže Nikolina Nikoleski: Jako puno odlaze na putovanja, obiteljska. Uvijek putuju zajedno. I baka, i djed, i stric, uvijek. To nije kao kod nas, kada putuje bračni par s jedno ili dvoje djece. Dvadeset članova obitelji otići će na jedan mjesec u Europu. I hrana je posve drugačija: Indijska hrana je zaista egzotična. Rabe jako puno začina i za razliku od naše kuhinje, gdje ćemo možda dobiti juhu, krumpir, neku vrstu mesa ili povrća, jedan njihov obrok sadržava barem pet različitih vrsta povrća, kaže Nikolina.

Indija grabi naprijed u globaliziranom svijetu, ali neka društvena naslijeđa i dalje opstaju. Poput dogovorenih brakova, simbola ekonomski nesigurnijih vremena, dok su i službeno postojale kaste. Iako su kaste zakonski ukinute još 1950., i dalje postoje u svakodnevici. Nema socijalne mobilnosti kao na Zapadu. Onaj tko je rođen u nižoj kasti, ne samo on, nego i njegova djeca ili unuci, bit će uvijek dio te kaste, bez obzira na sav trud, napor, talent, obrazovanje. Nezahvalno je govoriti o položaju žene u Indiji, tu se uvijek pleše po rubu generaliziranja. Jer sve ovisi o tome živi li žena u gradu ili na selu te kojoj kasti pripada. Realnost ima dvije krajnosti, mogu biti ugnjetavane ili živjeti kraljevski. Kad sam došla 2004., nije bilo nijednog kafića. Kod nas je normalno ići na kavu, na pivo, na bilo što. Ljudi stalno komuniciraju, susreću se - normalno je da se nekog zagrli, pruži ruka. Do 2004. to ovdje nije postojalo. Na kavu ste mogli ići samo u hotel s pet zvjezdica, gdje je kava 2000 rupija. Ako ste student, niste iz maharadžine obitelji, nije bilo nikakvog socijalnog kontakta, prisjeća se Nikolina. Nakon 2008. počeli su se otvarati kafići i trgovački centri, gdje mladi mogu promatrati jedni druge. Ponašanje ili oblačenje, primjerice.

Nikolina Nikoleski fascinirana je indijskom kulturom, poviješću i mitologijom, njezinom mističnošću još od malih nogu. Da je postala gimnastičarka, što je prvotno željela, Hrvatska u jednoj od najfascinantnijih zemalja svijeta, golemom ljudskom bazenu s toliko priča i sudbina, ne bi imala prvorazrednog kulturnog ambasadora. Kritičari su za nju ne jednom napisali - umjetnica neindijskog podrijetla potpuno indijske duše.