Jedina Hrvatica s prebivalištem u Mumbaiju

Rođena Osječanka, Katarina Karalić trenutačno je jedina Hrvatica s prebivalištem u Mumbaiju. U metropolu sutrašnjice, kako mnogi nazivaju najnapučeniji indijski grad, doselila se prije sedam i pol godina. Nijednog trenutka, kaže, nije zažalila. Svoja iskustva podijelila je s Draganom Nikolićem. 

Željela je nastaviti život i karijeru u drugačijoj kulturi, pa je zatražila premještaj unutar velike američke multinacionalne kompanije za koju radi, iz Zagreba u južnu Aziju. Razlog više bio je i tadašnji dečko, današnji muž, s kojim se upoznala na Šri Lanki, gdje su zajedno radili. Obitelji su ih prihvatile, s društvima ide teže. To što su u početku živjeli nevjenčani, u Indiji je bio problem - kućni savjet nije odobrio useljenje u stan, bez obzira na pristanak vlasnika. Žive skladno u jednom od novih naselja Mumbaija, izgrađenih u posljednjem desetljeću. Kao osobe, kaže Katarina, vrlo su nam slični, ali njoj je trebalo nekoliko godina za prilagodbu na okolinu. Među ostalim, prihvatila je da se u Indiji ljudi rađaju s različitim startnim pozicijama, uvjetovanim i neformalnim postojanjem kasta. Ljudi nisu više osjetljivi na siromaštvo oko sebe. Ja to isto više ne vidim. Ja ne vidim prosjake na putu od kuće do posla. Mislim, viđam ih svaki dan. Ali ne obraćam pažnju na njih. Jer to u jednom trenutku morate odsjeći jer onda… U protivnom će postat jako teško. Nećete moći ovdje funkcionirati na svakodnevnoj bazi , priznaje Katarina.



Živjeti na europski način u Mumbaiju iznimno je skupo, osobito kada je riječ o kvalitetnim privatnim školama i bolnicama. Pripadnici urbane Indije mogu si, međutim, bez problema priuštiti organizirano kućanstvo. Jedna od specifičnosti Mumbaija jest i dostava hrane s kućnog praga do ureda. Domaćice muževima na posao šalju svježe pripremljenu hranu po dostavljačima, tzv. dabavalama. Kompeticija postaje mjera stvari mlađe generacije Indijaca, a životni uspjeh definira se napredovanjem na korporativnoj ljestvici i povećanjem plaće. Ponekad je više riječ o očekivanjima sredine nego individualnoj želji pojedinc. Rat za talente je nevjerojatan. Intervjui traju po cijelu noć zato jer naši kompetitori nude posao, objašnjava Katarina.

Profil ljudi koje takve tvrtke zapošljavaju su inženjeri koji su završili MBA, izvrsno su potkovani tehničkim znanjem - odlični su s brojevima, u analizi ili logici, ali s vremenom, kada se pokaže potreba da menadžeriraju druge, na vidjelo izlazi nedostatak bihevioralnih vještina. Na posebnim su korporativnim iskušenjima žene koje pokušavaju uskladiti karijeru i obiteljski život. One su prva generacija Indijki koja se pokušava realizirati na više fronti. Očekivanja okoline od njih kao supruga i majki nisu mala, mnoge dvoje trebaju li i dokad linijom većeg otpora. Kao da nije dovoljno što su u djetinjstvu vodile u mnogočemu neravnopravnu rodnu borbu.

Za Hinduse Šiva predstavlja najjaču energiju u Svemiru, on im daje životnu snagu. Špiljski hramovi na otoku nedaleko od Mumbaija ponajprije su magnet za strane turiste, ali podsjetit će i domaće kako je vjera, hinduistička ili kojag od druga, ipak u svakom koraku kojim grabe naprijed u ubrzanom ritmu indijske svakodnevice. Katarinin savjet našeim turističkim djelatnicima: Ja bih doista voljela da je cijeli taj proces viza puno jednostavniji, tako da može više Indijaca doći u Hrvatsku. Puno njih zna o Hrvatskoj. Hrvatska je turistička destinacija. Još uvijek je dosta egzotična. Cijene su ovim srednjeklasnim Indijcima dosta prihvatljive, tako da imam osjećaj da gubimo jedan dobar komad indijskih turista koji bi došli i potrošili ili na našoj obali ili čak i na kontinentu. Jer indijski turisti vam nisu baš plivanje i tamnjenje na suncu.